Istraživanja pokazuju da većina radnika u Sjedinjenim Državama očekuje da će se penzionisati kasnije nego što su prvobitno planirali.
Pogođeni recesijom koja je znatno umanjila investicije i vrijednost domova, stariji amerikanci su se izgleda pomirili s tim da će kasnije ići u penziju, kao i da ona više ne predstavlja odlazak sa tržišta rada.
Čak 82 odsto američkih radnika starijih od 50 godina očekuju da će morati da rade i za platu čak i kad se penzionišu, pokazuju istraživanje Asošijeted presa.
Rezultati ankete pokazuje da 47 odsto ispitanika očekuje da će se penzionisati kasnije nego što su prvobitno mislili. Muškarci, manjine, roditelji male dece, oni koji zarađuju manje od 50.000 dolara godišnje, kao i oni koji ne posjeduju zdravstveno osiguranje, spremniji su da mijenjaju svoje planove.
“Mnogi ljudi su iskusili pad doprinosa za penzijsko osiguranje, tako da sada moraju da nadoknade taj period u kojem su izgubili novac”, kaže Olivia Mičel, profesorka na Univerzitetu Pensilvanija, koja je inače stručnjak za penzijsko osiguranje.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Kada je riječ o faktorima koji su radnicima važni za odluku o odlasku u penziju, 78 odsto je navelo finansijske potrebe, 75 odsto zdravlje, 68 odsto sposobnost da obavljaju svoj posao, 67 odsto privilegije za zaposlene poput zdravstvenog osiguranja.
Tom Sadovski, 65-godišnji grafički dizajner iz Sterlinga u američkoj saveznoj državi Virdžinija, planirao je da ove godine ide u penziju.
Međutim, posao Sadovskog je propao zbog recesije što je izazvalo udar na njegovu ušteđevinu. Budući da ima četiri ćerke u tinejdžerskim godinama, znao je da će morati da odloži planove za penziju.
“Kada je moj otac bio u ovim godinama, bio je u penziji već 10 godina i odselio se na Floridu. Vremena su sada drugačija za večinu ljudi”, kaže Sadovski koji je odlazak u penziju morao da odloži za pet godina, ali očekuje da će čak i tada morati da zarađuje sa strane.
Iako je dosta njegovih prijatelja bez djece već otišlo u penziju, Sadovski je riješen da ne tuguje nad svojom sudbinom.
“Na trenutak možda i pomislim da bih volio da sam na njihovom mjestu, ali ja ne mogu da živim na takav način”, kaže on, prenosi b92.
Pomjeranje granice za odlazak u penziju poklapa se sa trendom rada u poznim godinama. Učešće starijih Amerikanaca u aktivnoj radnoj snazi u stalnom je porastu od 1990. godine. Stariji radnici su danas najbrže rastući segment američkog tržišta rada – očekuje se da će ljudi stariji od 55 godina činiti četvrtinu radne snage do 2020. godine.
Ni život u penziji nije što je nekad bio. Stereotip o selidbi i provođenju mirnih penzionerskih dana na Floridi je odavno mrtav. Među Amerikancima koji su već u penziji, njih četiri odsto traži posao, a 11 odsto već radi.
Oni koji još nisu u penziji pokazuju još veće interesovanje da nastave da rade – 47 ispitanika reklo je da će najvjerovatnije da nastave da rade i nakon penzionisanja, a 35 odsto njih tvrdi da ne isključuje takvu mogućnost.
“Definicija penzije se promijenila. Sada naše klijente pitamo: ‘Šta će biti vaš posao poslije penzionisanja?'”, kaže finansijski planer Bred Glikman.
Jedna od onih koja je morala da potraži posao i nakon penzionisanja je i 69-godišnja Klara Marion. Ova učiteljica je otišla u penziju 2000. godine, ali se na posao vratila već godinu dana kasnije. U penziju je ponovo otišla 2007. godine, ali je na kraju morala da prihvati honorarni posao jer joj je nedostajalo novca.
Kada se prvi put penzionsala, Klara Marion imala je ušteđevinu od 100.000 dolara, ali je većinu tog novca iskoristila. Njena penzija nije dovoljna da bi se pokrili računi, a ne ispunjava uslove za socijalnu pomoć. Tako da je morala da se vrati u učionicu gdje đacima u drugom razredu drži časove četiri dana u nedjelji.
“Voljela bih da drijemam kod kuće, ali vjerovatno više neću doživjeti penziju”, kaže Klara Marion.
