Ako težimo nejednakoj raspodjeli stvari u univerzumu, Pareto princip predstavlja nezaobilaznu metodu.
Sam princip tvrdi da 80% od cjeline vodi porijeklo od značajne manjine, dok samo 20% vodi porijeklo od trivijalne većine.
Koncept “Vitalne manjine i korisne većine”, za primjenu u poboljšanju kvaliteta je prvi iskazao Juran koji je predočio da većina gubitaka kvaliteta potiče od relativno malo uzroka. Kada se klasifikuju ovi problemi gubitaka kvaliteta u “vitalnu manjinu” i “korisnu (ili trivijalnu) većinu”, možemo odrediti na šta treba da se koncentrišemo, ako želimo najveća poboljšanja. Fokusiranje napora na “vitalnu” manjinu uzroka predstavlja najbolji način da se iskoriste postojeći resursi.
Česta organizaciona pitanja u ovom podrucčju se svode na
- Otkrivanje područja sa najvećim gubitcima u kvalitetu
- Aktivnosti sa najdužim trajanjem
- Otkrivanjem ključnih uzroka pojave gubitaka
- Otkrivanjem ključnih uzroka povreda na radu
- Otkrivanjem najznačajnijih kupaca
- Otkrivanjem proizvoda sa nejvećim profitom
Sama teorija bazirana je na konceptu koji se često zove “Pravilo 80/20″. Ovo pravilo je postavio Italijanski ekonomista Vilfredo Pareto u kasnom XIX veku.
On je sam ustanovio da je distribucija dobara u društvu neravnopravna:
Npr. “Većinu novca drži mali broj ljudi! “
Ovo pravilo je primjenljivo i u drugim oblastima biznisa i, konačno, i u kontroli (i upravljanju) kvaliteta.
Pareto princip tvrdi da 80% nevolja dolazi od 20% procenata problema. Problemi ne moraju biti samo greške – može se posmatrati mnogo širi spektar negativnih uticaja na proces koji se posmatra.
Kad bi dosli do pitanja zasto bi uopste koristili Pareto metod odgovor je lak. Razbija veliki problem u manje djelove i istice najznačajnije uticaje. On nam pomaže da napravimo najveća moguća poboljšanja korišćenjem raspoloživih resursa tako što nam ukazuje gdje da fokusiramo svoje napore kako bi maksimizovali rezultate.
Ono što ovaj dijagram razlikuje od svih ostalih je “čvornovata” linija – kumulativna kriva koja se nalazi iznad vertikalnih linija koje predstavljaju podatke. Ta linija u svakom čvoru predstavlja zbir svih stavki ispod i lijevo od čvora ka koordinatnom početku. Vrijednost krajnjeg čvora u dijagramu predstavlja zbir svih stavki dijagrama.
Pareto dijagram je dijagram sa vertikalnim stupcima koji prikazuje kategorije u opadajućem redoslijedu po frekvenciji ili veličini s lijeva na desno.
Pošto Pareto dijagram privlači pažnju svih na “vitalnu manjinu” faktora gdje će i povraćaj uloženih investicija biti najveći, on predstavlja “centar” oko koje se može izgraditi konsenzus. Uopšteno uzev, timovi treba da najprije fokusiraju svoju pažnju na najveće probleme – one koji su predstavljeni najvišim barovima.
Donošenje odluka o problemima nije jedina primjena Pareto principa. Pošto Pareto dijagrami predstavljaju informacije na način koji omogućava da se jasno vide izbori koji su na raspolaganju oni se mogu iskoristiti za postavljanje prioriteta u mnogim praktičnim aplikacijama u organizaciji.
Neki od primjera primjene su:
- Određivanje aktivnosti koje stvaraju najveće troškove
- Utvrđivanje najznačajnih kupaca
- Utvrđivanje najvažnijih potreba kupaca
- Određivanje najboljih prilika za investiranje
- Odrđeivanje dužnika sa najvećim dugovanjima
- Određivanje vještina koje su potrebne zaposlenima
- Određivanje mjesta sa najvećim gubicima
Pareto dijagram je jednostavan ali snažan analitički alat. Tim može da koristi Pareto dijagram za nekoliko svrha tokom projekta poboljšanja kao što je:
- Analiza uzroka
- Proučavanje rezultata
- Planiranje kontinualnih poboljšanja
Izvor: MCB
