Jedan od najpoznatijih i najpriznatijih svjetskih književnika, rođen je 11. novembra 1821. godine, kao sin ljekara – pripadnika nižeg plemstva, koje su ubili sopstveni kmetovi zbog maltretiranja i mučenja.

Fyodor Dostoevsky  je pohađao i završio studije vojnog inženjerstva u Petrogradu, međutim, ubrzo shvata da je njegovo profesionalno opredjeljenje književnost. Njegovi romani ‘Zločin i kazna’ i ‘Braća Karamazovi’ smatraju se prekretnicom za formiranje i razvijanje filozofskog egzistencijalističkog pravca u 20. vijeku, a pored ova dva remek djela, Dostoevsky je autor i romana: ‘Bedni ljudi’, ‘Poniženi i uvređeni’, ‘Kockar’, ‘Idiot’.

Ovako je Dostoevsky govorio o životu:

Ponekad nailazimo na ljude, čak i savršene strance koji počinju da nas zanimaju na prvi pogled, nekako iznenada, odjednom, prije nego što se izgovori ijednu riječ govori.

Sarkazam: posljednje utočište skromnih i čednih ljudi, kada je privatnost njihove duše grubo i nametljivo napadnuta.

Lepota je misteriozna, jednako kao i užasna. Bog i đavo se tu svađaju, a bojno polje je srce čovjeka.

Mnogo nesreće je došlo u svijet zbog zbunjenosti i onoga što se prećutkuje.

Snaga je data samo onima koji se usude da se sagnu i pokupe je. Samo jedna stvar se računa, samo jedna: biti u stanju usuditi se!

Pravi džentlmen, čak i kada izgubi sve što ima, ne smije da pokaže emocije. Novac mora biti tako daleko ispod jednog gospodina – da je jedva vrijedno mučiti se oko toga.

Ako tamo nema Boga, sve je dozvoljeno.

Duša je izliječena kroz vrijeme provedeno sa djecom.

Živjeti bez nade znači prestati živjeti.

Sreća ne leži u sreći, već u dostizanju nje.

Ne postoji ništa toliko staro, da nešto novo ne može biti rečeno o tome.

Čovjek voli da broji samo svoje nevolje, ali ne računa i svoje užitke.