Crnogorski prevoznici plaćaju pet puta skuplje osiguranje putnika od njihovih kolega u regionu. To im, kažu u Klasteru prevoznika, otežava već ugroženo poslovanje, pa zahtijevaju niže cijene. U Nacionalnom birou osiguravača, s druge strane, tvrde da se cijene formiraju po metodologiji koja je različita za svaku državu, ali ističu spremnost osiguravajućih kuća da sa svakim prevoznikom pojedinačno ispregovaraju bolje uslove i niže cijene osiguranja.
Mjere o zabrani saobraćaja iz perioda korona krize, a zatim i visoke cijene goriva bili su veliki udar na poslovanje crnogorskih prevoznika od kojeg se ni nakon tri godine nijesu oporavili.
Uz to značajno opterećenje su im i izdvajanja za troškove obaveznog osiguranja putnika.
“U Crnoj Gori svi plaćamo 11,20 eura po putniku. To je ubjedljivo najskuplje osiguranje u regionu. Hrvatska, koja je članica EU i Šengen zone, plaća dva eura po putniku, a Srbija koja je za nas gigant plaća 1,60 eura po putniku. Znači da onaj Hrvat na 3.000 i kusur mjesta plati 640 eura, a Haris plati ovdje na 3.200 mjesta 36 hiljada eura”, kaže za TVCG Davor Dokić iz NVO Klaster prevoznika.
Da su cijene osiguranja putnika za prevoznike u Crnoj Gori više u odnosu na države regiona, ne spore u Nacionalnom birou osiguravača.
Objašanjavaju, međutim i zašto je to tako.
“Kada se govori o formiranju cijene, prije svega moraju se uzeti u obzir i lokalno zakonodavstvo, kao i uslovi na tržištu.Teško je upoređivati tržište kao što su tržišta Hrvatse, Slovenije koja su daleko razvijenija od nas, sa brojem osiguranih vozila”, kaže Boris Šaban iz Nacionalnog biroa osiguravača.
Nakon više sastanaka prevoznici i predstavnici osiguravajućih kuća nijesu uspjeli da približe stavove.
Dokić kaže da je ubijeđen da prostora za smanjenje cijena ima, pa poručuje da neće odustati od svojih zahtjeva.
“Neka je Crna Gora malo tržište, iako oni kažu da je manje i pliće tržište i zahtijeva veće cijene najviše može da bude tri eura. To je znači gornji limit. Ne može nikakao da bude 11,20 centi”, poručuje Dokić.
S druge strane, iz Nacionalnog biroa osiguravača navode da se cjenovnici formiraju po metodologiji koja je različita za svaku državu i da je to stvar poslovne politike svake osiguravajuće kuće.
Vjeruju, ipak da se dogovor, prihvatljiv za sve, može postići.
“Da svako kod svog klijenta sa kojim već sarađuje ili kod kojih ne sarađuju vide koje su to mogućnosti gdje mogu da nađu zajednički jezik. Siguran sam i znam u razgovoru sa našim kolegama iz osiguravajućih društava da i te kako postoji spremnost da se njima izađe u susret”, poručio je Šaban.
Da će prevoznici i osiguravajuće kuće dogovorom riješiti ovo pitanje, nadaju se i u Agenciji za nadzor osiguranja.
Iako su zaduženi za kontrolu tržišta osiguranja, kažu da ne mogu da utiču na cijene.
RTCG
