Šta se događa s američkim tržištem rada? Zašto u samo nekoliko nedjelja imaju tri puta više nezaposlenih nego što je Međunarodna organizacija rada prognozirala za EU do kraja godine? Kako je moguće da Sjedinjene države postotno gledano imaju najednom više nezaposlenih nego Italija koja je strašno pogođena Covid-19 pandemijom, tek nešto malo manje nego Šopanija i Grčka? Kako to da upravo troše 3000 milijardi na razne podsticaje te se dioničko tržište lijepo oporavilo dok se tržište rada urušava?
Podaci o rastu nezaposlenosti u Sjedinjenim državama ukazuju kako kriza uzrokovana Covid-19 pandemijom možda ima potencijal u negativnim pokazateljima da premaši čak i Veliku depresiju iz tridesetih godina prošlog vijeka. Samo u aprilu američka ekonomija izgubila je više od 2,5 miliona poslova što je stopu nezaposlenosti podiglo na za Ameriku nezamislivih 14,7 posto. U zadnja dva mjeseca Sjedinjene države izgubile su više radnih mjesta nego što ih je stvoreno u protekloj decenij. A rast nezaposlenosti tu nije stao, samo je usporio. Prošle nedjelje još se tri miliona Amerikanaca prijavilo po prvi put za korištenje poticaja za nezaposlene. Time je ukupni broj nezaposlenih dostigao epske razmjere od 36 miliona. Do kraja godine prognozira se da će u EU bez posla ostati 12 miliona ljudi.
Nedjeljno povećanje broja nezaposlenih od 3 miliona , najmanje je od sredine aprila. Poslednje nedjelje aprila je dostignut rekordni broj prijava od 6,69 miliona. Nakon najdužeg razdoblja ekonomskog rasta u svojoj istoriji, Sjedinjene države prolaze fazu zastrašujuće strmoglavog pada.
I vlasti i opozicija predlažu dodatne podsticajne mjere fiskalne i monetarne politike. Demokrate su predložili dodatnih 3000 milijardi dolara podsticaja na isto toliki iznos koji je već prihvatio američki Kongres.
Nakon što su iz OECD-a upozorili da će novi ekonomski uzlet biti vrlo težak zbog ogromnog tereta duga (koji raste), guverner Federalnih rezervi odgovorio je kako ekonomski odgovor na krizu mora biti vremenski dobro odmjeren i odgovarajuće velik jer se možda ne radi o „posljednjem poglavlju“. Powell se slaže kako fiskalni odgovor može biti skup, ali visoku cijenu treba platiti kako bi se izbjegla dugoročna ekonomska šteta te osigurao brži oporavak. Pri tome Powell ne vjeruje u to da će oporavak izgledati kao V-krivulja, odnosno da će nakon strmog pada doći isto takav rast.
Federalne rezerve pod Powellom učiniće sve što može da skrati recesiju, odnosno spriječe preduboki pad. Powell je već najavio nove akcije američke centralne banke, još jedino nije spreman ući na teritorij negativnih kamatnih stopa.
Što se tiče nezaposlenosti, više analitičara prognozira kako bi se popuštanjem epidemioloških mjera po pojedinim američkim državama mogao gledati isto tako brz oporavak. No, još nema empirijskih dokaza da će oporavak tržišta rada doista biti baš takav.
Ostaje pitanje je li zapravo američko tržište rada samo puno fleksibilnije od evropskog te će se stoga evropsko puno sporije oporavljati ili Amerikanci s enormnim poticajima ipak nešto pogrešno rade?
