Kupovina putem interneta je brz i lak način koji može da uštedi vrijeme svakom potrošaču i da izbjegne gužve, a taj vid trgovine je posebno došao do izražaja u danima pandemije koronavirusa.

Ta kupovina koja ima svoje prednosti jednom broju potrošača nije interesantna, jer su još uvijek nesigurni za taj vid kupovine zato što imaju strah od prevare, zloupotrebe ili su neobaviješteni kako sve to funkcuioniše.

Pomoćnik ministra ekonomije Jovo Rabrenović za “Vijesti” je dao preporuke šta potrošači treba da znaju ako se odluče za onlajn kupovinu.

“Prilikom kupovina robe van trgovačkih objekata i sa udaljenih mjesta u koja se ubraja trgovina putem interneta, potrošač treba da zna svoja prava i mogućnosti i kako da se zaštiti. Najvažnije je da bira kupovinu robe iskučivo preko sajtova koji su pouzdani, sigurni i za koje postoje pozitivne recenzije, mišljenja i kritike. Bitno je da potrošač prilikom kupovine izvrši provjeru preduzeća koje je vlasnik sajta i da vidi da li je regostrovano, da provjeri cijene pored proizvoda, kao i da li postoje dodatni troškovi, da li su zaračunate marže i da li se trošak isporuke robe dodatno naplaćuje ili je on uračunat u cijenu”, pojašnjava Rabrenović.

Potrošač je dužan da zna da prilikom kupovine nekih proizvoda preko interneta, mora ostaviti precizne i tačne podatke koji su vezani za njegovu adresu i elektronsku poštu i da bude obrazriv kada ostavlja podatke koji su vezani za samu ličnost potrošača i za njegovu karticu kojom plaća.

“Tu treba biti posebno izražena obrazrivost i potrošači moraju biti sigurni da je sajt na kome kupuju robu relevantan i pouzdan i da mogu očekivati robu koju su načili po onoj cijeni po kojoj su je kupili. Bitno je da prilikom izvršne kupovine robe da štampaju potvrdu o izvršnoj kupovini i da potvrdu sačuvaju kako bi eventulano u slučaju da robe ne stigne imali validan dokaz da je roba naručena i da podnesu odgovarajući prigovor. Za potoršače u Crnoj Gori je važno da kupuju proizvode sa sajtova koji su u Crnoj Gori, jer crnogorski zakoni, a prije svega zakon o zaštiti potrošača, u potpunosti štite i daje im mogućnost da prilikom isporuke robe mogu da izvrše povrat proizvoda u roku od 14 dana i da pri tome ne daju nikakvo obrazloženje trgovci, već samom izjavom o raskidu ugovora on daje robu trgovcu koji mu vraća kompletan iznos novca” ,kazao je Rabrenović.

On pojašnjava da treba imati na umu da su troškovi povrata robe na račun potrošača, osim ako trgovac nije ranije obavijestio potrošača da robu preuzima na sebe:

“Svi proizvodi se ne mogu vratiti. Hrana ili ona roba koja je uslovljena rokovima i osjetljiva za upotrebu ne može se vratiti, već mora potrošač podnosi prigovor preko standardne procedure za zaštitu potrošača.Oni koji žele da kupe neki proizvod preko interneta moraju provjeriti i da li je proizvod onakav kakav oni žele.To iz razloga što smo često u prilici da se proizvodi dodaju u boji ili veličini,obliku i namjeni koji kasnije kada se dobiju ne odgovaraju onome što je potrošaču predočeno na sajtu. Zato je potrebno da se obrati posebna pažnja i koliko je moguće da se sve provjeri. Ako na sajtu postoji mogućnost za on line postavljanje pitanja neophodno je da potrošač i to iskoristi i da dobije dodatne informacije, potvrde i dodatne fotografije” rekao je Rabrenović.