Na sezonskim poslovima, od početka godine, angažovano je više od 4.500 radnika. Brojka je za 50 odsto veća u odnosu na isti period prošle godine. Tu spadaju i takozvani stalni sezonci. To su ona lica kojima je Zavod za zapošljavanje posredovao prošle godine ili ranije, koja svake godine obnavljaju ugovor sa istim poslodavcem, kazao Dnevnim novinama načelnik Područne jedinice Podgorica Dragan Marović.

On je ukazao i na posredovanje kao jednu od osnovnih uloga Zavoda, naglašavajući ga posebnim izazovom u sezonskom zapošljavanju.

Prema njegovim riječima, posredstvom Zavoda, godišnje, na sezonskim poslovima, zaposli se između 9.000 i 10.000 lica, što predstavlja četvrtinu ukupne evidencije nezaposlenih.

“Taj broj nije zanemarljiv, kada znamo da je na evidenciji 10.800 lica sa invaliditetom. Prisutan je deficit kadra turističko ugostiteljske struke. Ograničavajući faktor je i to što se poklapa period istovremenog odvijanja turističke i poljoprivredne sezone”, objašnjava Marović, ističući, ipak, za ovu godinu optimistički plan zapošljavanja 11.000 domaćih sezonaca.

Iskustva nam govore da poslodavci traže kvalifikovanu i pomoćnu radnu snagu. Taj odnos je 30:70 odsto u korist nekvalifikovanih. Činjenica je da na evidenciji Zavoda nema dovoljno kvalifikovane radne snage kako bi odgovorili potrebama svih poslodavaca.

“Kroz naše mjere i angažovanjem svih faktora moramo uložiti dodatne napore kako bi domaća radna snaga uzela veće učešće. Dobre rezultate dala je državna kampanja Zaposlimo domaće Da Crna Gora radi. Organizovali smo sajmove zapošljavanja u sjevernom i središnjem regionu Crne Gore i bili su dobro posjećeni”, priča Marović.

Pomoćni poslovi, kako dodaje, namijenjeni su uglavnom za žensku radnu snagu: sobarice, higijeničarke, servirke, radnice u vešeraju, u kuhinji… One i prihvataju ove poslove, ali često su, zbog obaveza prema porodici, više vezane za mjesto prebivališta, pa ove poslove nerijetko obavljaju i muškarci. Marović navodi nedostatak kod poslodavaca što na vrijeme ne planiraju svoje potrebe za radnicima, ne ulažu u njihovu obuku, ne trude se da zadrže radnike.

“Ovo se, naravno, ne odnosi na sve poslodavce. Oni veći imaju službe za ljudske resurse i bave se radnicima i njihovim potrebama”, ističe načelnik.

Naglašava da sama plata nije uvijek prioritet za sezonca, odnosno za domaćeg radnika. On s tim ubjeđenjem pođe, ali opredjeljujući faktor u prihvatanju sezonskog posla su dodatni uslovi smještaj, radno vrijeme, neplaćen prekovremeni rad, kao i odnos poslodavca prema pradniku.

Inače, plata u sezoni za nekvalifikovanog radnika kreće se od 250 do 350 eura, za kvailifikovane između 350 i 600 eura, pa i više za dobre kuvare.