Evropska centralna banka je od svog osnivanja prije tačno 25 godina – čuvar eura. Trenutno se bori protiv inflacije, ali to nije jedina kriza na koju je ona poslednjih godina morala da reaguje.
Kao prvi čovjek Evropske centralne banke (ECB) Mario Dragi je 2012. verbalno upotrijebio tešku artiljeriju kada je izjavio da će ECB učiniti sve što je neophodno da spase euro. Tada je to zvučalo kao prijetnja špekulantima. To je svakako istorijska rečenica iz čuvenog govora „Whatever it takes“ pred međunarodnim investitorima u Londonu.
Na vrhuncu finansijske krize u Evropi Grčkoj je prijetio bankrot, nakon što je Atina 2009. priznala da je stanje javnih finansija u zemlji mnogo gore nego što se pretpostavljalo. I bankrot i isključenje Grčke iz eurozone značili bi kraj eura kakav je prvobitno zamišljen. Dragi je u tom kontekstu izgovorio svoju poznatu rečenicu. Njegova sljedeća rečenica je manje citirana ali je isto tako ključna: „Vjerujte mi, to će biti dovoljno.“
Zatečeni špekulanti
Ta izjava je beskompromisna i udarna. Naime, klađenje protiv neke odlučne centralne banke je bezizgledno. I ECB je posle toga zaista pokazala svoju snagu. Još od 2010. je počela da kupuje državne obveznice u eurozoni, ali je u kriznom periodu znatno proširila tu aktivnost.
Time su oborene kamate na tržištu novca, stabilizovali su se budžeti Grčke, Španije, Portugalije i Italije. Špekulacije na finansijskim tržištima bile su zapravo opklade na bankrot neke od tih zemalja, jer su dugovi bili astronomski, a cijena novih zaduživanja je brzo rasla.
Evropska centralna banka se tako našla u središtu vrtloga, prije svega zbog toga jer nijedna druga finansijska institucija nije raspolagala sredstvima koja bi joj omogućila reakciju, a da ne pominjemo raštimovani orkestar različitih interesa u zemljama eurozone.
Ekonomista pri Evropskom centru za proučavanje ekonomije Fridrih Hajneman kaže da je to bila prekretnica i dodaje: „Mora se pošteno reći – Mario Dragi je u ljeto 2012. spasao eurozonu od potpunog kolapsa“.
Ugovor Evropske unije iz Mastrihta predviđa takvo ponašanje članica unutar eurozone, da one imaju stalno povjerenje na finansijskom tržištu. Tako bi njihovo kreditiranje bilo obezbiijeđeno po povoljnim kamatama. A Evropska centralna banka ima samo ulogu čuvara stabilnosti eura, dakle ona nadzire stabilnost cijene zajedničke valute.
Ali, kupovinom državnih hartija od vrijednosti ECB se opasno približila makar indirektnom državnom finansiranju. Zbog toga su je oštro kritikovali, jer navodno to nije u okviru njenog mandata. Peter Gauvajler, tadašnji političar bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU) kao i osnivač Alternative za Njemačku Bernd Luke, podigli su glas protiv učešća Njemačke savezne banke u otkupu državnih obveznica eurozone. Podnijeli su 2015. tužbu protiv toga, ali ona je odbačena kao neosnovana.
Sve više zadataka za sve veći broj zaposlenih
Kriza eura je donijela Evropskoj centralnoj banci niz novih zadataka. Kada se već uhvatila u kolo, onda je morala da preuzme i nadzor nad većim bankama eurozone. Bankrot američke investicione banke Lehman Brothers 2007. izazvao je dužničku krizu. Osim toga, kriza eura je ugrozila evropske banke, jer su na njihovim računima bile velike sume državnih obveznica i hartija od vrijednosti iz eurozone. ECB je počela da sprovodi takozvane „testove stresa“ kako bi se prepoznale i otklonile slabosti u bankarskom poslovanju.
Osim toga, ECB je za vrijeme krize bila dio moćne „trojke“, uz Međunarodni monetarni fond (MMF) i Evropsku komisiju. Kao zajmodavac u posljednjoj instanci Evropska centralna banka je održavala likvidnost pogođenih država.
Novi zadaci su doneli i prošireni budžet. Između 2010. i 2016. on je porastao sa 415 miliona eura na skoro jednu milijardu eura. Dakle, budžet Evropske centralne banke je više nego udvostručen. I broj zaposlenih se udvostručio. Godine 2010. za ECB je radilo 1.800 ljudi, danas ih je oko 3.500. Zato je izgrađeno i novo sjedište. Banka se 2014. preselila iz centra Frankfurta u novu zgradu na obali Majne. Za razliku od starog sjedišta koje je bilo dostupno i posjetiocima, nova centrala je nepristupačna i liči na staklenu tvrđavu.
Na ulazu se novinari koji dolaze na konferenciju za medije pretresaju kao na aerodromu. Tako će biti i ove nedelje kada se bude slavila dvadeset i peta godišnjica osnivanja Evropske centralne banke.
ECB je od svog osnivanja porasla i stekla veliku moć. U posljednjih 15 godina postala je pravi bedem u krizama koje su se smenjivale.
Izvor: DW
