Ukoliko neko izgubi stvari dok putuje kroz Švajcarsku i nikada ih više ne vidi, velika je šansa da će one završiti u rukama jednog čovjeka u Cirihu.

“Svakog mjeseca dobijemo oko 8.000 pronađenih stvari. Uobičajena stvar koju dobijam su naočare. Svaki dan dobijamo oko 20 pari,” kaže Roland Vidmer dok spušta sanduk sa polica svoje prodavnice u Cirihu.

Vidmer je osedjeli direktor “Fundsahenferkaufa“, kompanije koju je pokrenuo 2005. godine da bi se obogatio od stvari koje iza sebe ostavljaju zaboravni putnici. Do sada se ovo pokazalo kao uspješan poslovni model. Za svaku paletu, koju ovaj pedesetpetogodišnjak dobija od aerodroma Cirih ili švajcarskih “Pošta”, on plaća istu cijenu. I iako u njima ima dosta “smeća”, takođe ima i dosta vrijednih stvari.

“U ovom trenutku imamo ogrlicu vrijednu 27.000 dolara i sat od 36.000. Tamo se mogu naći kvalitetne i skupe stvari,” rekao je Vidmar.

Dizajnerska odjeća, naočare, laptop računari pa čak i muzički instrumenti su stvari koje se redovno gube u zemlji koja se smatra jednom od najbogatijih na svijetu. Naročito se na aerodromima može pronaći pravo bogatstvo.

U Švajcarskoj putnici mogu u roku od jednog do tri mjeseca da potraže svoje izgubljene stvari, zavisno od njihove vrijednosti.

“One koje vrijede do 52 dolara, mjesec dana nakon pronalaska šalju se u pomenutu prodavnicu. Sve što je skuplje od te vrednosti čuva se tri mjeseca,” kaže Donatela del Vekio, portparol švajcarske željezničke kompanije SBB.

Prošle godine ova kompanija je sakupila više od 100.000 izgubljenih stvari, od kojih su najčešće mobilni telefoni, ključevi, kape i tašne. Upravo je SBB bila ta koja je pdstakla Vidmera da otvori prodavnicu prije deset godina. On i dan-danas dvije trećine stvari dobija iz željeznice dok ostalo stiže sa aerodroma, pošte i autobusa.

Ponekad se nakon tri mjeseca ljudi žale Vidmeru i nekada znaju imati sreće.

“Ukoliko prodamo njihove stvari, oni ih, naravno, ne mogu dobiti nazad, ali mi tada vraćamo novac,” kaže on.

Neke od njegovih najneobičajenih stvari uključuju užad iz šezdesetih godina prošlog vijeka, zatvorsku uniformu, urnu i protetičku nogu. Ipak, najviše mu je omiljen prsten u kome se nalazi otrov.

“Sa njim se ubijaju muževi,” šali se vremešni Švajcarac. Nekada se ne može odvojiti od ponađenih stvari.

“Sakupljam neobične primjerke. Jedan od takvih je i kolekcija četki za čišćenje dimnjaka,” rekao je Vidmer.

U zadnjem dijelu prodavnice troje radnika užurbano radi. Memorija svih laptop računara i elektronike se briše. Specijalisti čak rade na popravci nakita i recikliranju nakita i tako kreiraju jedinstvena djela iz oštećenog prstenja, pojedinačnih minđuša, tučenog zlata i privezaka.

“U našem biznisu praktikujemo veoma interesantan oblik recikliranja,” kaže Vidmar.

Recikliranje je veoma važno za sadašnjost i budućnost. Neke stvari se prodaju putem interneta i znaju dostići veliku cijenu kao što je “bulgari” prsten od 15.000 dolara i ručno napravljen šahovski set za 2.500 dolara. Ipak, za mnoge je mnogo interesantnije da “krstare” pored polica sa mnoštvom čudnih stvari u prodavnici u Cirihu, gde bicikli vise sa plafona, rukavice su zakačene za štipaljke dok u jednom uglu stoji maska sa Venecijanskog karnevala. Prodavnica ima 18 zaposlenih uključujući Vidmerovu ženu koja kontroliše finansije.

“Naravno da se nadam profitu, ali najviše me vesele zadovoljni kupci,” rekla je ona.

U međuvremenu oni koji su izgubili stvari mogu možda imati utehu da će njihove izgubljene stvari imati novu svrhu u svom novom životu.