Digitalna valuta bitkoin i te kako se “rudari“ u Novom Sadu, ali je trenutno prerano reći da li se ovim poslom iko zaista ozbiljno obogatio.
Podsjetimo, u “rudarenje“ bitkoina, načelno, može se uključiti svako ko posjeduje računar, međutim, šansu za iole ozbiljnu zaradu imaju samo vlasnici moćnih kompjutera, sa više grafičkih kartica, jer uspjeh “rudarenja“ i akomulacija bitkoina zavise od procesorske moći “mašine”. Najviše procesora nalazi se na grafičkim karticama i one su te koje obavljaju posao “rudarenja“, mada iskusni u poslu, s kojima je “Dnevnik“ razgovarao, koriste i specijalizovane procesorske uređaje po imenu “rudar“, čija je svrha isključivo pronalaženje bitkoina. Grafičke karte “rudare“ lajtkoine, a nekad su “kopale“ i bitkoine, što je postalo neisplativo zbog ogromne potrošnje struje.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Trenutno na planeti postoji više od 100 digitalnih valuta – lajtkoin, federkoin, dougkoin… ali bitkoin je bio prvi i trenutno je – najvrjedniji. Njegovu cijenu određuju isključivo odnos ponude i potražnje i prekjuče je vrijedio 935 dolara u Japanu, odnosno 804 u Sloveniji. Postoji svega 21 milion bitkoina u opticaju i težina njihovog rudarenja raste za 25 procenata na svake dvije nedjelje. U pitanju je matematički zasnovana valuta čiji je pronalazak sve teži kako vreme prolazi i, po svoj prilici, poslednji, 21. milioniti bitkoin nikada neće biti “izrudaren“.
Pitanje koje se laicima prvo nameće je: zašto bi iko kreirao digitalnu valutu u eri platnih kartica i onlajn poslovanja?
Iza cijele priče o digitalnim valutama stoji, dakako, neugasiva želja korsnika interneta, odnosno čovječanstva, za decentralizacijom i intimom. U pitanju je savršeno legalan, utopijski projekat tehno-libertarijanaca, koji bi iz sistema trgovine izbacio države (porez), berze, i posrednike, mada su Njemačka i SAD već reagovali i uveli poreske stope na unovčavanje bitkoina (Njemačka), ali ne i njegovu razmjenu i plaćanje bitkoinima. U Holandiji već postoje ugostiteljski objekti u kojima je moguće plaćanje digitalnom valutom, a koliko sada, za bitkoin možete kupiti gotovo sve – od automobila i ljetovanja do nekretnine.
U samom povoju, bitkoin je vrijedio nekoliko centi, da bi tokom pet godina imao vrtoglave skokove i padove, zbog čega postoje praktično dvije “struje“ ljudi koji njima trguju: jedni su “hardverski“ nastrojeni ljudi, koji ga “rudare“ moćnim računarima, a drugi su špekulatni koji ih, kao na berzi, kupuju i prodaju u zavisnosti od ponude, potražnje i cijene. S tim u vezi, ne mali broj Novosađana “čupao je kose” početkom 2013, kada su blizanci Vinklvos, poznati po tome što su tužili vlasnika Fejsbuka Marka Cukerberga za krađu ideje, otkupili jedan procenat svih postojećih bitkoina na svetu, nakon čega je njegova vrednost višestruko porasla, a sugrađani, koji su ga prodavali po cijeni od 30 dolara, u nevjerici posmatrali kako mu vrijednost prelazi 250!
Sagovornik “Dnevnika”, poznat redakciji, na ovaj način “izgubio“ je ozbiljnu sumu novca. I sigurno nije jedini u Srbiji. Ovaj Novosađanin je, naime, s 200 bitkoina platio 1.300 dolara vrijedne “rudare“ koje je čekao 15 mjeseci, a kada ih je konačno dobio, tih njegovih 200 bitkoina je vrijedilo preko 100.000 dolara! Ipak, za utjehu mu je da je, uz pomoć pomenutih “rudara” do sada “iskopao“ preko 4.000 bitkoina, kojima je mahom opet kupovao opremu za dalje “rudarenje“. U svakom slučaju, tih 4.000 bitkoina, skupljenih tokom godina, danas bi vrijedeli gotovo četiri miliona dolara.
On kaže da su najvjerovatniji digitalni bogataši u Srbiji zapravo ljudi koji su se nekada bavili, ili se i dalje bave, dekodiranjem mobilnih telefona. Njima “rudarenje“ na prvu loptu nije bilo previše zanimljivo zbog isplativosti dekodiranja i niske cijene “bitkoina“, ali kako je ona rasla, dekoderi telefona su upotrebili moćnu procesorsku snagu kompjutera za unosniji i, treba li reći, daleko lakši posao. Danas u Novom Sadu postoje “rudari“ koji se uopšte ne bave računarima, ali su ih loš materijalan položaj i brza isplativost naveli da ulože u opremu i nauče da “rudare“ i trguju bitkoinima.
Bitkoini se mogu pretvoiti u čvrstu valutu bez problema ali vlasnici njima uglavnom kupuju robu ili plaćaju usluge, s obzirom da bi veće količine novca na računu sigurno izazvale pažnju države a time i plaćanje poreza. Budući da je i bitkoin sve manje “decentralizovan“ , jer sve manje ljudi “kopa“ s više mašina, mada je bitkoin i dalje decentralizovan kao što je i bio, nove digitalne valute koje smo naveli sve više okupiraju virtuelno tržište i moderni “rudari“ danas traže više vlauta ođednom. Pomama je otišla toliko daleko, da su ljudi širom svijeta organizovali donacije u dogikoinima za olimpijske timove s Jamajke i Indije.
Valja istaći da “rudarenje“ zahtjeva i čovjeka i novac. Osim računara i znanja, sistem stalno mora da se održava, prate cijene, a računi za struju mogu biti astronomski, zbog čega proizvođači “rudara“ sve više pažnje posvećuju ekonomičnosti. Nekim “rudarima“, poput sagovornika Dnevnika, uopšte nisu problem novac, prostor ili znanje, već činjenica da električni sistem objekta ne može da podnese toliku potrošnju, zbog čega bitkoine traži “na korak od iskakanja osigurača“. Upitan za savet novim “rudarima“, rekao je da i dalje nije kasno da angažuju kompjutere za ovaj posao, ali da i te kako moraju biti spremni na ozbiljno ulaganje, učenje i aktivno praćenje procesa, uz podrazumijevano prethodno elementarno računarsko znanje.
