Nova nada kineske avio industrije: Hoće li COMAC C919 pomrsiti račune Boeinga i Airbusa?

Vijest da su tri najveće kineske avio-kompanije – Air China (CA), China Eastern Airlines (MU) i China Southern Airlines (CZ) poručile 300 uskotrupnih aviona COMAC 919 došla je ovih dana do naslovnih strana svih medija koji se bave vazduhoplovnom industrijom.

O porudžbinamakoju su posle China Eastern Airlinesa napravile i preostale dvije kompanije iz grupacije koju zovu kineskom velikom trojkom, pisali su brojni mediji, jer je COMAC C919 jedan od najvećih prioriteta kineskih vlasti koje strateški ulažu u nove tehnologije. Vjeruje se da će Kina pokušati agresivno da plasira C919 domaćim avio-kompanijama u kojima i sama ima vlasnički udio.

Uspjeha na tom polju već ima, jer je COMAC potpisao Memorandume o razumijevanju, Pisma o namjerama, ali i ugovore o kupovini zapreko hiljadu aviona.

Perspektiva na velikom tržištu

COMAC (skraćenica od Commercial Aircraft Corporation) je svoj najnoviji proizvod prezentovao i na Sajmu vazduhoplovstva u Singapuru (Singapore Airshow) što je bilo prvo pojavljivanje C919 na nekom salonu avijacije u inostranstvu. Kinezi su u Singapuru obezbijedili porudžbine za 56 letjelice, od čega 40 C919 što je bio dobar start za još uvijek nov model na tržištu.

Drugi argument u prilog uspjeha C919, koji je direktno povezan sa prvim, jeste taj da COMAC ima veliko domaće tržište na koje može da računa prije većih porudžbina iz inostranstva.

Predviđanja Airbusa, Boeinga i COMAC govore u prilog tome da će u narednih 20 godina samo potražnja na kineskom tržištu biti dovoljna da fabrika radi punim kapacitetima.

Analize Boeinga predviđaju da će Kini do 2041. godine biti potrebno 8.485 novih aviona dok Airbusova prognoza pokazuje da će tržište zahtijevati 8.420 letjelica. S druge strane, COMAC predviđa čak 9.084 aviona do 2041. godine što je znatno više od procjena Evropljana i Amerikanaca.

Ono što Kina takođe ima, a Rusiji trenutno manjka, jeste velika politička moć u drugim zemljama. Kina je najveći trgovinski i spoljnopolitički partner mnogih afričkih i azijskih država koje su uključene u inicijativu Put i pojas (Belt and Road Initiative – BRI), a koje bi u budućnosti mogle lako da postanu korisnici C919.

Na takvu prednost nijesu mogli da računaju ruski proizvođači aviona koji godinama pokušavaju isto ono što COMAC radi danas. Tamošnji prevoznici koriste znatno manje aviona zbog čega ruski UAC (United Aircraft Corporation) ne može da se osloni samo na domaće tržište kada plasira SSJ-100 ili MC-21.

Šta je COMAC C919?

C919 je uskotrupni avion namijenjen prevozu putnika na kratkim i srednjim letovima, razvijan od 2008. godine. Riječ je o letjelici koja u zavisnosti od konfiguracije kabine može da preveze između 158 i 174 putnika, što je svrstava u istu kategoriju u kojoj se nalaze njegovi glavni rivali – Airbus A320 i Boeing 737. Slabija varijanta aviona koja nosi oznaku STD sposobna je da leti na linijama od 4.075 kilometara dok varijanta ER ima dolet od 5.500 kilometara.

Proizvodnja prototipa modela C919 otpočela je 2011. godine s ciljem da Narodna Republika Kina uhvati korak sa tehnološkim razvojem svjetske vazduhoplovne industrije i postane istinski konkurent gigantima iz Evrope i SAD.

To nije bio prvi pokušaj jedne od druge najmnogoljudnije zemlje sveta da napravi civilni avion: Sedamdesetih godina prošlog vijeka Kina je krenula u razvoj novog putničkog aviona nazvanog Y-10, zamišljenog kao pandan revolucionarnom Boeingu 707. Letjelica je razvijana više od decenije i veliki broj tehničkih rješenja je preuzeo sa američkog konkurenta. Međutim, u trenutku kada se Y-10 konačno vinuo u nebo 1980. godine, dizajn je već uveliko zastario i tadašnja kineska državna kompanija CAAC Airlines nije željela da naruči avion. Uprkos komercijalnom neuspjehu domaćeg aviona, Kina je stekla veliko iskustvo u pravljenju civilnih letjelica koje će joj pomoći da razvije sopstvenu industriju u narednim decenijama. Već 1985. godine, Fabrika aviona Šangaj je pod licencom američkog McDonnell-Douglasa počela da proizvodi model MD-80 koji je prodavan kako domaćim tako i stranim avio-kompanijama. Veliki uspjeh u projektu sa McDonnell-Douglasom ponovo je dao “vjetar u leđa” kineskoj industriji da osmisli i plasira domaći avion.

Početkom 21. vijeka svjetlost dana je ugledao ARJ 21, novi proizvod tamošnje avio-industrije koji izgledom neodoljivo podsjeća na avione McDonnell-Douglasa. Mada ne predstavlja značajan tehnološki iskorak u poređenju sa konkurentima, ARJ 21 je poslužio kao odličan start za jedan još veći projekat – COMAC C919.

Zvijezda je rođena


Proizvodnja C919 je povjerena konglomeratu nastalom spajanjem nekoliko fabrika koje su sada pod jednim krovom i imenom COMAC mogle zajedničkim snagama da razviju putničku letjelicu. C919 je prvi let imao 2017, dok je pet godina kasnije isporučen prvom kupcu – kompaniji China Eastern Airlines.

U istoriji kineske avijacije 28. maj 2023. ostaće upamćen kao istorijski datum, jer je upravo na taj dan COMAC C919 poletio na svoj prvi komercijalni let između Šangaja i Pekinga.

Izvor: Aero.rs

Slični Članci