Za bogate, poznate i uspješne osobe često se govori da su tu gdje jesu, zahvaljujući svom talentu i igri sudbine. Ali, da li je baš uvjek tako? Istina je da su mnogi od njih radili znatno napornije, nego što se pretpostavlja, počev od ranog ustajanja dok njihovi vršnjaci spavaju, preko krcatog raspored i silnih obaveza dok se drugi provode, pa sve do kasnog ostajanja u noć kako bi sve postigli i briljirali.

Mišljenja su različita, neki ih smatraju ekstremima, drugi im se dive, ali je činjenica da njihov rad i životni put mnogim mogu poslužiti kao podstrek i inspiracija.

Ovo su poznati čiji se naporan rad na kraju isplatio:

NBA legenda Michael Jordan je po završetku svake sezone nastavljao da šutira na stotine šuteva u skoku svakog dana. Iako je imao fenomenalne fizičke sposobnosti, njegov bivši trener Phil Jackson je jednom prilikom istakao da je bio veliki posao napraviti od njega legendu. Kada je Jordan prvi ušao u ligu, njegovi skok šutevi nisu bili dovoljno dobri, zbog čega je sate i sate van sezone provodio vježbajući, sve dok nije bilo savršeno. U članku objavljenom na NBA.com, Jackson je napisao da Jordanova istaknuta karakteristika nije njegov talenat, već doza poniznosti koju ima, a koja mu omogućava da prepozna da stalno mora da radi, kako bi bio najbolji.

Direktor najpoznatijeg lanca kafeterija – Starbucksa, Howard Schultz, nakon 13 sati provedenih na poslu, često je nastavljao je da radi kod kuće. Kako se šaljivo navodi u mnogim člancima, morao je da bude vjeran konzument proizvoda svoje kompanije, ne bi li ostao budan i izdržao svoj burni raspored. Njegov radni dan je počinjao u šest časova ujutru, a završavao se oko sedam časova uveče. Subota je Schultzu rezervisana za čitanje na hiljade mejlova svojih zaposlenih, dok nedelju, dan kada svi uživaju i odmaraju, provodi u kancelariji.

Jeffrey Immelt, direktor kompanije General Electric, čak 24 godine je radio oko 100 sati u jednoj nedelji. U članku magazina Fortune iz 2005, opisan je kao ’veoma snažan direktor’, a posebno je naglašena njegova radna etika.Immelt kaže da posebno razdvaja vrijeme rezervisano za posao, od svih ostalih obaveza, i posvećuje specifičan dio svakog dana da se izbori sa svakim aspektom svog poslovanja. Sve to počinje nakon razonode u pola šest ujutru, kada čita novine i gleda CNBC.

Ryan Seacrest je američka televizijska zvijezda, čiji je osmjeh vjerovatno često iznuđen, budući da živi ekstremno dinamično, njegov radni dan nema kao da nema kraja, a uvjek mora da izgleda svježe, odmorno i zainteresovano. Za New York Times je izjavio da je još kao dečak želio da postane ’klasična ikona radija i televizije’. Spisak angažovanja Ryana Seacresta je sljedeći: voditelj emisije Američki idol, sedmodnevno pojavljivanje na kanalu E!, vođenje radijske emisije svakog dana od pet do deset časova ujutru, pojavljivanje na Today Show, vođenje televizijske produkcijske kompanije. Da li čudi vijest da je nedavno dobio 300 miliona dolara u privatnom kapitalu kako bi pokrenuo još poslovnih ideja?

Apple je jedna od najmoćnih svetskih kompanija na svijetu, ali da li je to slučajno? Koliko truda su zaposleni morali da ulože u njen razvoj i sticanje profita, možda najbolje zna direktor Applea, Tim Cook. Steve Jobs je Cooku ostavio izuzetno veliki prostor koji treba da popuni, ali je on svoju najvišu poziciju i opravdao. Fortune izvještava da je Cook oduvjek bio radoholičar, te da poslovne mejlove šalje već u pola pet ujutru, dok se u Gawkeru piše da je on na posao stiže prvi, a odlazi posljednji. Umjesto da se u nedelju uveče priprema za ponedeljak, praktikovao je održavanje sastanaka.

Venus i Serena Williams, ’najpoznatije sestre u svetu sporta’ i vrhunske teniserke, sa svega sedam godina su počele da ustaju rano, već u šest časova ujutru, kako bi trenirale prije škole. I same kažu da su praktično odrasle na terenu, a čitava porodica Williams je bila usmjerena na postizanje njihovih dobrih rezultata. Upornost, želja, motivacija, ali i određena doza pritiska od strane okoline, napravile su od slavnih sestri legende tenisa. Kako New York Times opisuje, njihov život je uglavnom izgledao ovako: Ustajanje u šest ujutru, odlazak na trening, odlazak u školu, i potom ponovo odlazak na trening.

Direktor kompanije Yahoo, Marissa Mayer, poznata je po svojoj nevjerovatnoj izdržljivosti i gustom rasporedu koji je izdržavala zahvaljujući spavanju nad kancelarijskim stolom. Rutinski radi prekovremeno, a provodila je više od 130 radnih sata nedeljno, kada je bila zaposlenu u Googleu. Čak i ljudi koji su kritikovali njen način upravljanja kompanijom, priznaju da je Mayer jedna od onih osoba koja je u stanju da radi 24 časa, sedam dana u nedelji. Takav trud se i isplatio dobijanjem jednog od najznačajnijih poslovnih pozicija u svijetu tehnologije.

Još jedan uspješan direktor, koji mnogo radi, a malo spava i uživa, vlasnik je automobilskih kompanija Nissam i Renault, a njegovo ime je Carlos Ghosn. On zbog posla prelijeće čak 250 hiljada kilometara godišnje. Forbes izvještava da Ghosn radi više od 65 sati nedeljno, a 48 sati mjesečno provodi u avionu. Njegov pozitivni preokret Nissana je predmet izučavanja u mnogim studijama slučaja, jer je u roku od mjesec dana potpuno promijenio ukorijenjene prakse i kompaniju, smatranu beznadežnom, spasio propadanja.

Danas je jedna od najmoćnijih žena u biznisu, ali se dobro sjeća perioda kada je iz Indije došla u Ameriku sa samo 500 dolara u džepu, u nadi da studira i ostvari svoje snove. Direktor kompanije Pepsi, Indra Nooyi je radila od ponoći do pet časova ujutru, kao recepcioner, kako bi zaradila novac i upisala master studije na Univerzitetu Yale. U jednom od intervjua, izjavila je da je odlazila svaki dan na posao u sedam časova ujutru, a rijetko odlazi kući prije osam uveče, noseći sa sobom kese prepune pošte da čita tokom noći, i želeći da dan ima 35 sati kako bi stigla da uradi što više posla. Sve ovo je postizala, dok je uporedo podizala dvije male ćerke.

Poslovni kineski magnat, Li Ka-Shing, postao je direktor fabrike sa 19 godina. Trenutno je jedan od najbogatijih ljudi u Aziji i dominantna figura u ekonomiji Hong Konga, a već u tinejdžerskim danima je započeo gradnju imperije vrijedne 21 milijardu dolara.

Do svoje patnaeste godine, Ka-Shing je napustio školu i zaposlio se u fabrici plastike, a za Forbes je izjavio kako je ubrzo postao ozbiljan trgovac, što mu je omogućilo direktorsku poziciju, prije 20. rođendana. Godine 1950. je započeo sopstveni biznis i apsolutno sve radio sam, uključujući i računovodstvo.