Njemački radnici sve više dana u godini provode kod kuće, prijavljujući svojim poslodavcima da su bolesni. Zbog toga direktor osiguravajuće kompanije Allianz sada zahtijeva stroža pravila.
Čelnik Allianza, Oliver Bejte, iznio je kontroverznu ideju o reformi. U intervjuu za njemačke medije predložio je ponovno uvođenje tzv. dana čekanja.
– To znači da bi radnici sami snosili troškove prvog dana bolovanja – rekao je Bejte.
Ova mjera, prema njegovim rečima, smanjila bi opterećenje poslodavaca. U Njemačkoj, za razliku od mnogih drugih zemalja, kontinuirana isplata plate od prvog dana bolovanja na snazi je već decenijama, navode njemački mediji.
Bejte je svoju inicijativu opravdao velikim brojem bolovanja u Njemačkoj. Prosječno, radnici u toj zemlji izostaju s posla 20 dana godišnje, dok je prosjek u EU samo osam dana.
Nemačka rekorder po broju bolovanja
– Njemačka je sada svjetski šampion kada je riječ o bolovanjima. To povećava troškove sistema – objasnio je Bejte.
Prema njegovim proračunima, njemački poslodavci godišnje plaćaju 77 milijardi eura za kontinuirane isplate plata radnicima na bolovanju. Zdravstvena osiguranja dodatno izdvajaju 19 milijardi eura, što čini ukupno oko šest procenata socijalnih troškova. U EU taj procenat iznosi prosječno 3,5 odsto, prenose njemački mediji.
Bejte smatra da bi uvođenje dana čekanja moglo smanjiti i broj lažnih bolovanja. Isplata plata bi započinjala tek nakon dobijanja zvanične ljekarske potvrde o bolesti.
Poziv na reformu zdravstvenog sistema
U intervjuu, Bejte je apelovao i na sveobuhvatnije reforme zdravstvenog sistema. U društvu koje stari, potrebno je preispitati finansijske prioritete.
Troškovi obaveznih zdravstvenih osiguravajućih društava u Njemačkoj do 2024. godine mogli bi dostići 289 milijardi eura, dok doprinosi građana i dalje rastu.
Istovremeno, Njemci relativno često posjećuju ljekare.
– Njemačka je na sedmom mestu u svijetu po broju posjeta ljekarima, što je zaista nevjerovatno – rekao je Bejte.
On procjenjuje da bi efikasnija organizacija mogla donijeti uštede do 40 milijardi eura, a ta sredstva bi se mogla usmjeriti na druge potrebe u zdravstvenom sistemu.
