Histerija oko dizela u Njemačkoj dobila je novu dimenziju. No, prvo treba reći da sudove, koji nameću zabranu vožnje za starije modele, ne treba kritikovati. Jer, postoje granične vrijednosti za štetne materije. I to već godinama. Ali, sada je čovjek u metropolama poput Kölna ili Frankfurta potpuno zbunjen jer desetine hiljada automobila od proljeća iduće godine više neće smjeti voziti na kompletnom gradskom području. Iz čista mira.
Nemoguće je ne čuti slavljeničku viku ljubitelja prirode i spasitelja svijeta, koji slave svoju tobožnju pobjedu nad auto-koncernima i auto-lobijem. Molim? Imaju li oni dvije čiste u glavi? Jer, politika čiste savjesti ima i posljedice: milioni Nijemaca moraju i dalje na posao, a veliki dio njih upravo u velike gradove. Prijateljski savjet da bi mogli koristiti bicikl nema veze s realnošću, jer Nijemci u prosjeku putuju 17 kilometara do posla. Tako da je jedina alternativa nepouzdanim, prepunim i preskupim vozovima ipak samo automobil.
Pobjeda auto-koncerna
Zbog toga zabrana vožnje starim automobilima nije pobjeda nad koncernima, već upravo suprotno – pobjeda samih koncerna! Samo u Kölnu, ne računajući oklinu, ovom odlukom će biti pogođeno 110.000 vlasnika automobila. I svi oni sada moraju kupiti novi automobil. Tako znači izgledaju porazi, i to porazi običnog čovjeka. Sudske presude koje se donose na nedjeljnoj bazi, nisu ništa manje nego drska eksproprijacija koju sebi u takvom obliku ne bi smjeli dopustiti ni pojedini nekadašnji komunistički lideri. A tome se ne raduju samo Zeleni već i Ljevica. Molim? Ko onda vozi ove automobile koji će se moći koristiti još samo malo? Brokeri? Direktori banaka?
Ne, pogođeni su mahom stariji modeli koje voze kućne pomoćnice i rade za satnicu od 12 eura: prije podne u sjevernom dijelu Kölna, a od podne 15 kilometara dalje na jugu čiste kuhinje, glačaju košulje i čiste toalete. Njima je bitan svaki minut. Ili pak samohrana majka koja vozi djecu u školu, a potom mora brzo na posao. Hoće li onda uskoro voziti elektro-automobil? Naravno! Ali, prvo se mora pomoliti Bogu da njena stara Corsa prođe tehnički pregled. Ako ne, to će za nju biti katastrofa!
Tako da se u tom samouvjerenom slavlju prijatelja prirode krije ogromna količina egoizma. “Automobili ne bi trebali voziti ovuda jer ja živim u ovom gradu! Ja!” Za probleme s kojima se suočavaju kućne pomoćnice ili mali obrtnici ove moralne apostole politike prirodne sredine nije briga. Njihov moto glasi: “Istina da želim živjeti u metropoli, ali želim vazduh kao na Alpima.”
Pri tom će ova masovna zabrana vožnje starih automobila samo izvesti problem štetnih gasova. Jer, hiljade ovih automobila će biti “protjerane” u istočnu i jugoistočnu Evropu, na Bliski istok i u Afriku. A tamo se pak svi krišom smiju “glupim Nijemcima”. Ali, zar nisu Minsk, Beograd i Kairo na istoj planeti koji mi stalno želimo spasiti – ovih dana u Katowicama na velikom samitu o klimi?
Inovacije takođe bez zabrane
Zašto dakle zabrana vožnje? Mnoge inovacije za zaštitu čovjekove okoline uvedene su u prošlosti bez ovih prisilnih mjera. Bezolovni benzin, katalizatori za izduvne gasove, kočioni sistem bez azbesta – sve ovo se danas podrazumijeva i u Kairu, ali nigdje nema zabrane vožnje za stare automobile.
Moj automobil je još uvijek dobar – Bogu hvala. Zbog toga što ne želim da rasipam resurse, neću kupovati svakih pet godina novi automobil. No, pitanje je: koja norma važi u Evropi kada je riječ o izduvnim gasovima? Sa svakim novim pooštrenjem kupiti novi auto – to bi mnogima riješilo probleme. Ali, ne i meni koji ga moram platiti. A trgovcu polovnim automobilima u Kijevu bi to riješilo probleme, on zbog ovakve logike trlja ruke. Isto kao i Volkswagen, BMW i Daimler.
Anđelko Šubić
Izvor: Deutsche Welle