Statističari su nam upravo saopštili da je njemačka ekonomija pala za pet posto u prošloj godini, obilježenoj koronom.
To je manje nego tokom svjetske finansijske krize (2009. je pad bio 5,7 posto) i daleko manje nego što su nam neki predviđali uoči prvog lockdowna proljetos.
Drugim riječima, slupali smo se, ali smo dobro prošli, piše Deutche Welle.
Nije previsok ni broj ljudi koji su zbog krize ostali bez posla. Doduše, poslije 14 godina je prekinut rast zaposlenosti, ali je ona ostala na visokom nivou.
Naravno, svi se nadaju da će ekonomija ove godine rasti. Jer, koliko god ministar finansija ponavljao da će pogođena poduzeća – prije svega mala – i dalje dobijati pomoć, jednom će i njegova blagajna biti prazna.
Premda je trenutno moguće jeftino zaduživanje države, u Berlinu bi se svakodnevno morali pitati: ko će na kraju platiti ceh? Dugovi su uvijek hipoteka sljedećih generacija.
Država treba da zahvali poreskim obveznicima i privredi što izdašno može pomagati u krizi. Kada puno ljudi radi, onda bujaju porezni prihodi, kako porez na prihod tako i trošarine.
Oni koji danas pozivaju da se zbog pandemijske situacije zatvore i fabrike i svi pošalju na rad od kuće zapravo ugrožavaju nužni ekonomski oporavak. I to upravo sada kad važne grane industrije dolaze sebi jer dobijaju sve više narudžbi, posebno iz Azije.
Pogrešan je put zatvarati fabrike i otjerati klijente. To je još jedan znak rastuće bespomoćnosti politike koja ne uspijeva da razvije stvarnu strategiju protiv pandemije. Šansa je propuštena ljetos kada je epidemiološko stanje bilo dobro.
Može biti da, uz sadašnje mjere koje će vjerovatno još biti pooštrene, prije Uskrsa (4. aprila) nećemo vidjeti boljitak i da ćemo se tek onda nadati da vakcine i toplije vrijeme donose olakšanje.
No, zatvaranje fabrika i tjeranje ljudi u obvezni home office sigurno nisu dobre mjere. Sa zdravstvene strane u dogledno vrijeme možemo svladati pandemiju. Ali ako ekonomija bude uništena pravi kraj krize biće odložen u nedogled.
