Svjetska nedjelja novca koja se obilježava ove sedmice, u bankarskom sektoru na globalnom nivou bila je veoma burna. Pad indeksa zbog propadanja dvije američke banke – Silicon Valley (SVB) i Signature – izazvao je dodatna strahovanja od izbijanja nove bankarske krize, slične onoj iz 2008, koja je gurnula svjetsku ekonomiju u recesiju.

Nakon propasti banaka u SAD, zabrinutost za svjetski bankarski sistem proširila se i na Evropu jer su dionice globalno povezane švajcarske banke Kredi Svis pale i povukle druge velike evropske banke.

O dešavanjima u bankarskom sektoru u svijetu i kod nas, te koliko pomenuti događaji utiču na povjerenje u bankarski sistem, razgovarali smo sa izvršnim direktorom kompanije BI Consulting Ratkom Nikolićem.

“Povjerenje u bankarski sistem je stalno na ispitu i ta priča se nikad ne završava. Povjerenje je osnov svakog bankarskog sistema, javnost će ga uvijek preispitivati a regulatori i banke će ga stalno morati dokazivati… Konkretno, sada imamo slučaj američke banke SVB, kod koje smo imali naglo povlačenje depozita fondova rizičkog kapitala, a koji su vezani za IT industriju Silicijumske doline”, kaže Nikolić za Portal Analitika.

Ovo je, objašnjava, školski primjer rizika visoke koncentracije na depozitnoj strani, što do sada nije bio čest slučaj.

“Ako za visoku koncentraciju na kreditnoj strani važi ona narodna “nemoj držati sva jaja u istoj korpi”, onda bi za ovaj slučaj pravilo glasilo “ne oslanjaj se samo jednu kokošku, pa ni na onu koja nosi najviše jaja””, objašnjava Nikolić.

Manja panika na finansijskim tržištima

Visoka koncentracija depozita pomenute banke prema grupi klijenata koji su vezani za istu industriju, za rezultat je, dodaje Nikolić, dalo da banka u situaciji poremećaja u toj industriji, nije bila u stanju da odgovori povećanom broju zahtjeva za isplatom depozita u kratkom roku.

“Slučaj Credit Suisse banke je potpuno drugačije prirode, to je problem koji je poznat već oko dvije godine, a koji je dominantno nastao zbog gubitaka u operacijama na području investicionog bankarstva. Slučaj će ovih dana biti i riješen preuzimanjem od strane drugog bankarskog giganta, UBS-a, koje je najavljeno tokom prethodnog vikenda. Koliko sam mogao da nađem informacija o tome, akcionari će biti na gubitku, ali će supstanca banke biti sačuvana”, napominje Nikolić.

Sagovornik Analitike stava je da ovo neće uzrokovati globalnu bankarsku krizu.

“Na osnovu svega što sam mogao naći, ovi slučajevi nijesu povezani, dakle izolovani su, te u tom smislu se ne može govoriti o globalnoj bankarskoj krizi. Ono o čemu možemo govoriti, to je globalna kriza povjerenja, koja se dešava nakon nekoliko stresnih godina, zdravstvene pa enegretske krize, koje se za sad odražava kroz manju paniku na finansijskim tržištima, ali čini mi se još uvijek bez značajnih gubitaka u realnom sektoru”, ističe Nikolić.

Svaki test sa negativnim ishodom, pojašnjava on, prvo izaziva krizu povjerenja, a koliko će ta kriza trajati i koliku će štetu izazvati, zavisi od brzine saniranja problema.

“Po mom mišljenju, na osnovu onoga što do sada znamo o ova dva slučaja, mislim da se radi o krizi koja će biti riješena u krakom roku”, ističe Nikolić.

Kad globalni balon naprasno pukne

Ovogodišnja kriza u bakarskom sektoru izazvala je strepnje da se može ponoviti ekonomski slom koji se u svijetu dogodio 2008. godine.

“Za razliku od ove kriza, koja se još uvijek čini prolaznom, 2008. godine smo imali globalni krah industrije finansijskih derivate koji su izazvali strahovite gubitke u finansijskom sektoru i vezano s tim pad na svim tržištima. Opijeni uspjesima koji su nastali kao rezultat finansijskog inžinjeringa na globalnom nivou, imali smo globalni balon fiktivne finansijske imovine koji je naprasno pukao”, kaže Nikolić.

Regulativa koja je nastala nakon 2008. godine je, kako dodaje sagovornik Analitike, značajno ograničila instrumente investicionog bankarstva koji su bili na raspolaganju komercijalnim bankama, pa su instrumenti upravljanja rizikom opet dobili na značaju.

“U tom smislu, regulativa ECB je u mnogim segmentima i dalje znatno stroža u odnosu na američku, mada je danas, u uslovima globalne povezanosti teško govoriti o tome da su evropske banke više zaštićene od američkih. Jednostavno, globalna povezanost dovodi to toga da se brzo prenose i uspjesi i krize, a svako novo vrijeme i novi razvoj, donosi nove rizike”, smatra Nikolić.

CG bankarski sistem stabilan

Pitali smo ga i da prokomentariše situaciju u bankarskom sistemu Crne Gore, te koliko se dešavanja na svjetskoj sceni, ali i u Evropi odražavaju na stabilnost naših banaka.

“Crnogorski finansijski sistem je bankocentričan, što znači da su banke glavni pružaoci finansijskih usluga, pa samim tim i dominantno utiču na ukupnu stabilnost finansijskog sistema. Nadalje, crnogorski bankarski sitem je mali, internacionalizovan i uglavnom fokusiran na domaće klijente. U ponudi su uglavnom tradicionalni i jednostvni finansijski instrumenti niskog stepena rizika, a poslovanje banaka na polju investicionog bankarstva, u kome je teoretski moguće preuzimanje većih rizika je vrlo ograničeno”, kaže Nikolić.

Ono se, kako pojašnjava, svodi se uglavnom na pasivne poslove, kao što su kastodi i berzansko posredovanje, dok je polje direktnog ulaganja banaka ograničeno uglavnom na niskorizične dužničke hartije od vrijednosti, uglavnom državne obveznice Crne Gore, kao i prvoklasne obveznice drugih država.

“S druge strane, kontrolna uloga CBCG je vrlo jaka, što sistem upravljanja rizicima održava na nivou koji odgovara poslovanju na ovakvom tržištu. To za posljedicu ima da je bankarski sistem stabilan, a povjerenje u njega, ako gledamo po nivou depozita, prilično visoko”, kaže Nikolić.

Uticaj krize sa globalnog finansijskog tržišta na banke koje posluju u Crnoj Gori se, kako kaže sagovornik Portala Analitika, može ostvariti preko povećanja cijene novca, kao i kroz kvalitet poslovanja matičnih banaka.

“Međutim, po svim pokazateljima možemo reći da u Crnoj Gori posluju vrlo kvalitetne bankarske grupacije, kao i da je likvidnost domaćih banaka je na visokom i zadovoljavajućem nivou, koji kao takav uliva sigurnost i povjerenje u sistem”, ističe Nikolić.

Govoreći o likvidnosti domaćih banaka, napominje da se s vremena na vrijeme mogu čuti laički komentari, koji na povećanu likvidnu rezervu banaka gledaju kao kao na rezervoar koji se može koristiti za jeftinije zaduženje države i pokrivanje budžetskog deficita.

“Tu bih rekao da sve banke imaju već definisane, redovne limite izloženosti prema državi i u tim limitima regularno učestvuju u finansiranju države, na tržinim principima. Međutim, svako forsiranje finansijskog sektora da poveća iznose izloženosti prema državi iznad uobičajenih ili da na primjer pozajmljuje novac državi/kupuje domaće obveznice sa nižom stopom prinosa od tržišne, uticalo bi na likvidnost i stabilnost finansijskog sistema, uzrokovalo direktnu štetu akcionarima i deponentima/štedišama, a u krajnjem i svim korisnicima bankarskih usluga”, objašnjava Nikolić.

Za suzbijanje inflacije u CG ključna konsolidacija javnih finansija

Već duži vremenski period cijeli svijet, a time i Crnu Goru “trese” inflatorna kriza. Interesovalo nas je i kakve su procjene, do kada će indeksi inflacije nastaviti da bilježe rekorde.

“Da, nakon zdravstvene krize koju smo imali tokom globalne pandemije, suočili smo se sa energetskom krizom nakon agresije Rusije na Ukrajinu u februaru 2022. Efekat odložene potrošnje iz vremena pandemije doveo je do pojačane tražnje za sirovinama, čime je pokrenuta globalna inflatorna spirala, koja je dodatno ubrzana kroz povećanu cijenu inputa/energije, tako da svijet ušao u zonu inflacije kakva nije odavno zabilježena. Monetarne vlasti Evrope i SAD su reagovale podizanjem referentnih kamatnih stopa, što je već dovelo do značajnog smirivanja inflatorne stihije”, ističe Nikolić.

Lokalne stope inflacije su, pojašnjava on, pokrenute globalnim fenomenom, ali su imale i lokalne karakteristike, pa su u nekim zemljama bile veće, a u nekim manje od globalnih.

“Kod nas je stopa inflacije nešto veća od prosjeka. Jedan dio je “uvezena inflacija” kroz nabavne cijene, a drugi dio uzroka se mogu prepoznati u pojačanoj agregatnoj tražnji, koja je izazvana većim ličnim dohocima domaćeg stanovništva, kao i značajnim prilivom stanovništva sa ratom zahvaćenih područja. Neke procjene kažu da je u Crnu Goru došlo preko 30.000 ljudi sa područja Rusije i Ukrajine, što je za Crnu Goru vrlo značajan broj”, objašnjava Nikolić.

Što se inflatornih projekcija tiče, kaže da djeluje da globalne mjere centralnih banaka daju rezultate.

“Vjerujem da će kamatne stope još malo rasti, ali usporavanje inflacije je već evidentno i kraj politike podizanja referentnih kamatnih stopa centralnih banaka se nazire. Lokalno u Crnoj Gori, mislim da je ključ za suzbijanje lokalnih poticaja inflaciji u redukciji opšte potrošnje i konsolidaciji javnih finansija”, poručuje Nikolić.

Kamatne stope slika povjerenja kreditora 

I ove godine Crna Gora već se zadužila 100 miliona, kod Dojče banke, po nimalo primaljivoj kamatnoj stopi od 9,3 odsto. Kredit ćemo otplaćivati tri godine, počev od 2024. kada ističe grejs period tokom kojeg plaćemo samo kamatu.

“Kamatna stopa po kojoj se zadužujemo, bilo da je u pitanju pojedinac, preduzeće ili država, uvijek odražava mjeru povjerenja kreditora da će mu dug biti uredno vraćen. Zato, kada govorimo na temu zaduženja naše države, mislim da imamo veliki broj pitanja na koja treba da odgovorimo prije nego što bi mogli govoriti o kamatnoj stopi po kojoj bi se zadužili. Naravno, neka od tih pitanja su eksternog karaktera, ne zavise od države, na primjer, situacija na finansijskim tržištima, ali neka od njih su odgovornost države i direktno zavise od odgovorne i održive fiskalne politike, kako sa prihodne i tako is rashodne strane”, ističe Nikolić.

Emisija obveznica na “lokalno tržište”

Prvo pitanje je, poručuje Nikolić, zašto se zadužujemo, a onda redom: kako upravljamo javnim finansijama, kako dug planiramo da vratimo, kakva nam je stabilnost političkog i ekonomskog sistema, kakav je poslovni ambijent, trendovi razvoja.

“Ako sam dobro informisan ovih dana, postoji određena namjera emitovanja obveznica “za lokalno tržište” koje bi trebale da imaju nižu kamatnu stopu… Postavlja se pitanje šta te nove obveznice mogu ponuditi zanimljivo investitoru ako na međunarodnom tržištu, koje je svim učesnicima dostupno, već postoje crnogorske obveznice što znači isti nivo rizika, sa prinosom u rasponu od 7,5 odsto godišnje (dospijeće 2025.) do 8,5% godišnje (dospijeće 2027.)? Ili zašto bi neko kupio obveznicu koju sjutra ne može ponuditi na prodaju nigdje osim u Crnoj Gori?”, pita Nikolić.

Zaključuje da bi prinos na nove obveznice trebalo da bude minimum na nivou prinosa postojećih (od 7,5% do 8,5%), uz ništa manju mogućnost buduće utraživosti prije dospijeća ili uz neku drugu povoljnost koja bi ukupni prinos investitora izjednačila sa tržišnim i nadomjestila smanjenu utrživost.

“Međutim, najrelanije gledano, odgovor na svako pitanje o novom zaduženju već neko vrijeme nije pitanje teorije, nego čiste logike. Dakle, odgovor o mogućnostima novog zaduženja po razumnim kamatnim stopama vjerovatno svi znamo, samo ako se zapitamo i iskreno odgovorimo na pitanje: da li bi i pod kojim uslovima pozajmili novac državi kojom vlada Vlada koja je izgubila povjerenje Parlamenta prije osam mjeseci, državi u kojoj Parlament već osam mjeseci ne može da izglasa novu Vladu i najnovija slika, u kojoj raspušteni Parlament i dalje donosi neke zakone”, ističe Nikolić.

Da ne bi bili u prilici da opet pričamo o astronomsko visokim kamatnim stopama, poručuje da bi prije zaduženja bilo dobro da riješimo bar ovih nekoliko bazičih sistemskih izazova, koji investitorima ne ulivaju ni minimum povjerenja.

Depoziti u crnogorskim bankama u stalnom porastu

Sagovornik Analitike, osvrnuo se i na odnos Crnogoraca prema novcu, odnosno na to koliko se kod nas štedi.

“Podaci o depozitima u crnogorskim bankama, koji su u stalnom porastu, posljedica su namjanje dva faktora: jedno je sklonost štednji/potrošnji, a drugo je stepen povjerenja u bankarski sitem. S obzirom na da smo tokom devedesetih godina prošlog vijeka imali prilično buran period koji je izazvao opšte nepovjerenje u bankarski sistem, može se reći da smo tek nakon uvođenja njemačke marke kao sredstva plaćanja i preuzimanja funkcija upravljanja finansijskim sistemom, započeli i proces vraćanja povjerenja u domaći bankarski sistem i mišljenja sam da taj proces i dalje traje”, kaže Nikolić.

S druge strane, sklonost ka štednji i sklonost ka potrošnji se, dodaje on, smjenjuju sa ekonomskim ciklusima, periodima kontrakcije i ekspanzije, koji su kod nas često različiti u odnosu na globalnu ekonomiju.

“Imajući ovo u vidu mislim da je teško utvrditi koji je od ova dva pomenuta ključna faktora veći, odnosno da li prilično konstatan rast depozita znači veću sklonosti štednji ili je u pitanju produženi efekat porasta povjerenja u crnogorski bankarski sistem”, zaključuje Nikolić.