U novembru 2016.godine Vlada Crne Gore je donijela odluku o emisiji obveznica na lokalnom tržištu u cilju oživaljavanja trgovanja na domaćoj berzi, kao i pružanja mogućnosti domaćim investitorima da ostvare makar približnu zaradu koju je država do tada plaćala u vidu kamate na međunarodno emitovane obveznice. Od planiranih 100 miliona eura uz godišnji prinos od 4%, država je tada uspjela da prikupi nešto preko 80 miliona eura, što je posmatrano kao blaži neuspjeh, jer je postojalo uvjerenje da će država obezbijediti tražnju veću od ponude.
Da podjsetimo, depoziti rezidenata na kraju oktobra 2016. godine iznosili su 2,28 milijardi eura, dok je prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa banaka na depozite na godišnjem nivou bila 0,99%.
Bilo je tada realno očekivati da se makar dio tih depozita prelije u državne obveznice koje su nosile značajno veću kamatnu stopu (čak 4 puta veću zaradu!). Ipak procenat uspješnosti emisije bio je 80%, a kao glavni razlog za to mnogi su pominjali visoku nominalnu vrijednost jedne obveznice, koja je iznosila 10.000 eura, i time spriječila male investitore da ulože svoju ušteđevinu.
Dvije i po godine kasnije, u aprilu 2019. godine Vlada Crne Gore je donijela dvije nove odluke o zaduživanju kroz emisiju lokalnih obveznica na rok 5 i 7 godina, ukupne vrijednosti 190 miliona eura radi, kako se navodi u obrazloženju odluka „obezbijeđenja nedostajućih sredstva u cilju otplate duga i obaveza iz prethodnog perioda, finansiranja kapitalnog budžeta i izgradnje pioritetne dionice autoputa, do visine izvršenja, finansiranja budžetske potrošnje i stvaranja rezerve“. Obveznice su ovog puta izdate uz nominalnu vrijednost od 1.000 eura, što je takođe bilo opravdano imajući u vidu slabiji rezultat prethodne emisije iz 2016. godine, a čime se željelo uticati na povećano interesovanje svih pravnih i fizičkih lica u cilju kreiranja konkurentnog vida štednje sa prinosom.
Radi poređenja sa prethodnim podacima, prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa banaka na depozite na kraju marta mjeseca 2019.godine iznosila je svega 0,52%, što je ove obveznice činilo višestruko privlačnijim instrumentom za investiranje. Takođe, depoziti rezidenata na kraju januara 2019. godine iznosili su 2,65 milijardi eura, dakle crnogorski građani i privredni subjekti su za ove 2 i po godine uspjeli da uštede čak 400 miliona eura!
Ipak, sve ovo nisu bili dovoljni razlozi da obični građani, kao ni privreda, pruže nivo povjerenja državi u iznosu koji bi, bilo kako drugačije mogao biti okarakterirsan osim kao krajnje skeptičan.
Obveznica koja je izdata na 7 godina, u ukupnom iznosu od 50 miliona i uz godišnju kamatu od 3,5%, prodata je istog momenta u cjelosti (100% emisije), a glavni kupci kroz 11 transakcija, kako se na tržištu špekulisalo su banke i osiguravajuća društva.
Obveznica koja je izdata na 5 godina, u ukupnom iznosu od 140 miliona i uz godišnju kamatu od 3,0%, prodata je svega u iznosu od 17,5% ukupne emisije, tj 24,6 miliona eura, i to prvog dana trgovanja 14,5 miliona i drugog dana svega 10,1 milion eura.
Iako je Vladinim odlukama definisano da će obveznice biti realizovane kroz više tranši, od kojih će prva tranša biti realizovana 22.aprila 2019. godine, dok će preostale tranše biti emitovane prema potrebi najkasnije do 31. decembra 2019. godine, jasno je da procenat uspješnosti emisije govori da Vlada, tj Ministarstvo finansija nisu na pravi način ispitali raspoloženje na tržištu, a vrlo vjerovatno ni kvalitetno odradili promociju i reklamnu kampanju među potencijalnim investitorima.
Prošlomjesečni izlazak države na berzu je takođe bio i neuspješan sa aspekta strukture ponuđenih obveznica, s obzirom da je za sedmogodišnjim obveznicama vladalo veće interesovanje od ponude.
Vrlo bitan aspekt je i (ne)povjerenje koje su investitori, ali ne samo oni profesionalni, već i sva fizička i pravna lica poklonili namjeri Vlade da prikupi nedostajuća sredstva za funkcionisanje kapitalnog i tekućeg budžeta. U situaciji kada isti u bankama čuvaju preko 2,6 milijardi eura po prosječnoj stopi od 0,52%, raspoloženi su da na državni konto preliju manje od 75 miliona eura uz daleko konkurentniji prosječni prinos od 3,34%.
Kako ne bi situaciju posmatrali izdvojeno u odnosu na globalni aspekt, moramo napomenuti da su dosadašnje emisije državnih obveznica na međunarodnim tržištima bile uspješne, ipak uz nešto veće kamatne stope. Ovo govori da značajno veće povjerenje u naše javne finansije imaju strani investitori u odnosu na one domaće.
Iskustva država regiona o emisiji lokalnih obveznica na domaćim berzama su prilično slična u smislu nižih iznosa zaduživanja, ali uz bitne razlike kada su u pitanju stope prinosa. Republika Hrvatska je posljednju obveznicu na domaćoj Zagrebačkoj berzi emitovala u februaru ove godine u iznosu od 50 miliona eura na 3 godine i to uz kamatu od svega 0,50%. Republika Srbija je 23.04.2019. prikupila 8 milijardi dinara (oko 67 miliona eura), uz ročnost od 3 godine i stopu od 3,75%. Federalno ministarstvo finansija Bosne i Hercegovine je krajem 2018. godine emitovalo lokalnu obveznicu vrijednosti 10 miliona eura, uz rok od 5 godina i neočekivano nisku kamatnu stopu od 0,91%, dok je iznos tražnje bio značajno veći – čak 42 miliona eura.
S obziorm da je Odlukom o zaduživanju Crne Gore za 2019. godinu planirano zaduženje u iznosu do 370 miliona eura, zaključiti je lako da će država morati na neki drugi način da dođe do nedostajućih sredstava, a kako je već Zakonom o budžetu za 2019. godinu to definisano: kroz aranžmane sa međunarodnim finansijskim institucijama ili kreditnim aranžmanima sa domaćim i inostranim finansijskim institucijama. Još jedan neuspješan izlet na berzu, imao bi samo kontra efekat u vidu dodatnog urušavanja povjerenja u finansijski sistem.
