Riječ nedelja znači isto na svim slovenskim jezicima (osim ruskog, ali ni tamo nije bez značenja) i sastoji se od dvije proste riječi „ne“, što znači „ne“ i „dela/djela/djelja“ što znači „raditi“, „obavljati posao“. Riječ je tako jednostavno napravljena da i ne pismena osoba shvata njeno značenje. U romanskim i germanskim jezicima nedelja je dan posvećen suncu, što valjda znači „lezi i sunčaj se“.
Nedelja je prokleta, dosadna, tužna i opuštena . Prazne su ulice, a puni samo stadioni i svadbene šatre ili bar tako kažu pjesme posvećene nedelji koje sam iskopao po pamćenju i jutjubovima. Pretraga riječi nedelja ili Sunday će vas redom usmjeravati na balade, spore pjesme i uopšte muziku sporog, opuštajućeg ritma. Svi algoritmi interneta vas upućuju da nedelja treba da vam prođe što sporije. Stav o o što dužoj nedelji je jedan od rijetkih konsenzusa svih muzičkih žanrova.
Nedelja je u današnjoj judeohrišćanske civilizaciji, čiji se kunemo da smo dio svakog dana, sveti dan posvećen odlasku u crkvu, na misu i liturgiju. I danas djeluju političke stranke po sekularnoj EU čiji je stub programa neradna nedelja, kao dan koji u potpunosti treba posvetiti svom odnosu sa Bogom.
Na tim hrišćanskim načelima o pravu na dane odmora je krenula i krvava radnička borba koja nam je donijela 1. maj, praznik roštilja u prirodi i pravilo 8-8-8. Paradoksalno, ali za sprovođenje 4. božje zapovijesti su se izborili oni koji su se kasnije najviše obračunavali sa vjerom.
Cijela pisana ljudska istorija nas upućuje da se nedeljom ne radi (pleonazam) i pitam se kako smo došli do toga da nam je oksimoron zvani radna nedelja uopšte tema? I kako ta tema na sto dolazi od strane onih koji nam poslednjih godina objašnjavaju da se u Švedskoj radi 4 dana nedeljno?
Svi argumenti za radnu nedelju se svode na komfor lijenih bogatih turista, koji nemaju kad da posjećuju supermarkete i butike drugim danima, nego eto baš nedeljom, jer im je let u nedelju uveče. Bezuspješno sam u mislima pokušavao da saosjećam sa Jirgenom iz Minhena koji nedeljom luta pored zatvorenih budvanskih butika, tužan jer ne može da kupi kožne sandale, bijele čarape ili flašu crnogorske vode u prodavnici kakvih ima na hiljade u svojoj zemlji. A koje takođe ne rade nedeljom.
Ali sam zato vrlo uspješno zamislio armiju od 20.000 trgovačkih radnika koje nedeljom fataju zjale po avetinjski polupraznim supermarketima, čekajući dokonog Nebojšu koji se sjetio da baš danas kupi smoki i litar jogurta.
Pobornici radne nedelje nude i da se radnicima daju veće dnevnice i drugi slobodan dan za rad nedeljom i tu opet maše poentu. DŽaba ti slobodan dan ako ga nemaš s kime provesti. Državu i društvo čini milion malih zajednica, a ne milion pojedinaca. Civilizacija sa početka priče je nastala okupljanjem pojedinaca u zajednicu, kako bi mogli lakše da žive. Da nije tako, planeta bi i danas bila carstvo biljaka životinja i nekakvih lovaca-sakupljača (možda to i ne bi bilo loše) koji lutaju bespućima u potrazi za hranom.
Zbog dobrobiti zajednice, koju čine porodice i razna društva, vrlo je značajno da imaju taj vikend koji će posvetiti sebi i jedni drugima. Družiti se, razmjenjivati iskustva i ideje, voljeti se više i navikavati se jedni na druge. Potreban je taj vikend da bi upoznao sebe i ljude oko sebe. Vremena se mijenjaju brzo, ali ovo je ipak društvo ljudi, a ne kamena pustinja.
Bitna je ta nedelja i da se provoza biciklo s prijateljima, očisti smeće iz dvorišta, pa i da se vidi da negđe na primorju curi neka šahta. Bitna nam je da odmorimo glavu i napunimo je makar dosadom.
Naravno da postoje i djelatnosti koje treba da rade i da budu posebno plaćene za rad vikendom. Ali dok je taj broj radnika ogromna manjina, na pravom smo putu.
Nebojša Babović
Izvor: Žurnal.me
