Svi znaju priču Stevea Jobsa. Kako je u garaži stvorio Apple iz kojeg su ga istjerali ulagači, da bi se trijumfalno vratio i napravio čudo. O Googleovu Jobsu, Larryju Pageu, zna se vrlo malo. Kao i Jobs, posao je pokrenuo s partnerom, Sergeyom Brinom. Kao i Jobsovu, njegovu je genijalnost pratila nepodnošljiva asocijalnost i nesposobnost upravljanja. Investitori ga nisu izbacili iz Googlea, ali su mu zabranili da upravlja kompanijom.
Page je osam godina proveo u svojevrsnoj izolaciji unutar Googlea, piše Business Insider. Počelo je jednoga dana u julu 2001. kada je Page odlučio dati otkaz svim Googleovim projektnim menadžerima. Imao je 22 godine i usred noći ga je pogodila vizija u kojoj uspijeva downloadati cijeli web, pregledati sve linkove među stranicama i ugledati potpuno novi svijet informacija. Žvrljotine koje je zapisao te noći postale su algoritam. Nazvao ga je PageRank i upotrijebio za pokretanje novog pretraživača BackRub. Do jula 2001. BackRub je postao Google. Rasli su kao ludi. Imali su milione korisnika, 400 zaposlenih, među njima i šestoricu projektnih menadžera. Kako je rastao, Google je stalno dovodio nove menadžere.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Tehnička znanja
Nakon šest godina Page je pobjesnio. Kompanija je zapošljavala najbolje programere, smatrao je da oni ne moraju imati direktore da im govore šta da rade. Osim toga, bio je sumnjičav prema projektnim menadžerima jer je mislio da odvlače programere od projekata koji su mu važni, posebno Google Books. Taj se nije micao s mjesta.
Sve upravljanje projektima sveo je na jednog čovjeka, Waynea Rosinga. Šefica kadrovske službe Stacey Sullivan, ozbiljna i iskusna žena, zgrozila se nad Pageovom odlukom pa se, piše Douglas Edwards u svojoj knjizi “Feeling Lucky,” požalila Ericu Schmidtu. On je radio u kompaniji Novell, ali je svaki čas trebao postati direktor Googlea. Složio se sa Sullivan, ali Page nije popuštao. Nije odustao ni kad mu je izvršni direktor Bill “Coach” Campbell u sjajnoj sceni koju Steven Levy opisuje u knjizi “In the Plex” dovodio jednog po jednog programera da mu kaže što misli o otpuštanju menadžera. Svi su bili protiv, ali Page se nije dao. Schmidt ionako još nije bio direktor pa je naredio Rosinu da okupi svih 130 programera i kaže im da ubuduće odgovaraju samo njemu, a on Pageu. Kad su čuli vijesti, programeri su tražili objašnjenje. Page im je svojim poznatim robotskim tonom objasnio da želi da inženjere nadziru ljudi koji imaju ista tehnička znanja kao oni.
Thomasi Edisoni
Dok je govorio, nije gledao u njih, bilo je to tipično za Pagea. Komunicirao je govorom tijela. Kad je mislio da je nečija ideja glupa, podigao bi obrvu. Kad je bio uvrijeđen, govorio je gotovo bez glasa. Gledanje u prazno bilo je znak najgore volje. Programeri su se pobunili, direktori su spriječili smjenu menadžera i zaposlili ih još. Schmidt je u međuvremenu postao direktor Googlea i Page je dospio “pod nadzor odraslih osoba.”
Larry Page svoju je sudbinu odredio u šestom osnovne. Točno 41 godinu nakon što je Nikola Tesla umro hotelu New Yorker, Larry je u Michiganu zatvorio njegovu biografiju i rasplakao se. Odrastao je u haosu kompjutora i tehnoloških časopisa, oboje roditelja bili su mu profesori informatike na Univerzitetu Michigan. Ali tek ga je Teslina tragična sudbina prosvijetlila. Nije dovoljno zamišljati budućnost, ideje treba prodati, shvatio je. Odlučio je postati izumitelj s uspješnom kompanijom.
Tesla ga je naučio da se čuva raznih Thomasa Edisona i da ne dopusti da njegove snove iskorištavaju za cinične ciljeve. Google je osnovao 4. septembra 1998. godine s idejom da web-stranice rangira po povratnim linkovima. Page je postao direktor, a Sergey Brin suosnivač.
Upoznali su se na Stanfordu. Page je bio asocijalan, a Brin čista suprotnost. Preuzeo je Googleove strategije, brendiranje i odnose s kompanijama. Prvi milion dolara skupili su od prijatelja i porodice. U godinu dana 1999. narasli su od garaže do poslovne zgrade u Palo Altu.
Samo Steve Jobs
Parking su ogradili policijskom trakom da s ostalim googlersima, kako su ih zvali, mogu igrati hokej na rolerima. Ko je grublje igrao, imao je veće Pageovo i Brinovo poštovanje. U kancelarijama se igralo još žešće. Google je bio “vrtić za odrasle”, ali neprekidno se testiralo svačije granice, svi su jedva čekali da rastrgaju jedni druge. Page se s ljudima mogao povezati samo svojim vizijama i cool tehnologijom, kao kad je bio klinac. Sve je probleme svodio na binarne jednčine i birao “bolje” rješenje. Google je cvjetao pod njegovim vođstvom.
U prvoj polovini 1999. godine naglo su postali popularni. Broj korisnika je strahovito porastao, trebali su sve više servera i ljudi, a nisu imali novca. Ulagači se nisu gurali, jer su im Page i Brin postavljali uslov da oni moraju ostati većinski vlasnici i kontrolisati sve u Googleu. Prvi ozbiljan novac, 25 miliona dolara, u Google su uložili Kleiner Perkins i Sequoia Capital. Iskusni lisci uvažili su Pageove uslove, ali uz jedan svoj – morao se odreći direktorske funkcije. Page je pristao jer je mu je trebao novac. Kad su sklopili ugovor, nazvao je Johna Doerra iz Kleiner Perkinsa i rekao da su se on i Brin predomislili. Doerr je dobio slom živaca. Predložio je Pageu da se sastane sa Steveom Jobsom iz Applea, Andyjem Groveom iz Intela i Jeffom Bezosom iz Amazona i pita ih kako je upravljati velikom tehnološkom kompanijom. Nakon sastanaka Page je nazvao Doerra i rekao da misli kako Googleu ipak treba drugi direktor – ali u obzir dolazi samo Steve Jobs. Na kraju je prihvatio Erica Schmidta, programera i “Burnera”, hodočasnika Burning Man festivala. U prvim godinama s Ericom Schmidtom na čelu uprave Google je izrastao u golemi globalni biznis. Doveo je sjajne direktore, izgradio prodajnu mrežu i izveo Google na berzu. Larryja Pagea i dalje se pitalo za kadrove i proizvode, potpisao je prvu javnu ponudu Googleovih dionica 2004. godine koja je stotine ljudi pretvorila u milionere, a njega u milijardera. Međutim, sve se više udaljavao.
Novi čovjek
Nadzor proizvoda preuzeo je direktor Jonathan Rosenberg iz tvrtke Excite@Home. Nije išlo glatko. “Dolazio sam na sastanke sa svojom strukturiranom agendom, istraživanjima, planovima za godinu-dvije, a Larry je sjedio i ismijavao me”, ispričao je Rosenberg kasnije. Page je odbijao sve Rosenbergove kandidate za pozicije menadžera za razvoj proizvoda. Rosenberga je konačno nazvala Marissa Mayer, Googleova zvijezda i Pageova prijateljica, danas direktorica Yahooa. “Prestani mu dovoditi magistre i zaposli klince s programerskih škola koji su napaljeni na biznis”, rekla je. Tako je Google dobio novu upravu. Pagea su pitali za mišljenje o strateškim inicijativama poput kupovine YouTubea 2006. godine, ali ništa više.
Na sastancima uprave je ćutio ili su ga ignorisali, ali Page je duboko u sebi mijenjao pogled. Naučio je cijeniti Schmidta, pod njegovim vodstvom su 2003. godine pokrenuli Google Books, 2007. godine Google Street View, usluge doveli do svih pretraživača na svijetu i kupili Android. Schmidt je ostvario sve Pageove snove, izgradio je uspješnu kompaniju koja je mogla finansirati njegove najveće vizije. Čitajući Googleove poslovne izvještaje 2009. godine, Pagea je zgromila misao: što bi Tesla dao da je imao 6,5 milijardi dolara? Kao na filmu, pred očima mu je puklo njegovo defenzivno ponašanje, ignorisanje ljudi, sabotiranje direktora.Još uvijek je imao san. Google dostupan svugdje, svima i uvijek, vidio je da oglašavanje povezano s analitikom stvara zlatni rudnik.
Pozvao je Brina i Schimdta na večeru. Njih dvojica pred sobom su gledali novog čovjeka. Fokusiranog, smirenog i ambicioznijeg nego ikad. Dogovorili su da će Schmidt postati izvršni direktor, a Page se vratiti na čelo Googlea. Stvar je postala službena na predstavljanju Googleovih rezultata ujesen 2011. godine. Nakon što je objavio da mijenja poziciju, Schmidt je tvitovao: “Nadzor odraslih više nije potreban”.
