Nakon što je tri puta uvođen i poništavan stečaj u kompaniji Meljine kompleks, koja je upravljala bolnicom Meljine, Apelacioni sud je stavio tačku na ovo pitanje i utvrdio da nema osnova da, po zahtjevu direktorice Olivere Elez-Mihajlović, bude uveden stečaj u još jednu od kompanija biznismena Duška Kneževića.
Sud je ocijenio neosnovanom žalbu Elez-Mihajlović na odluku kojom je sutkinja Milica Vlahović odbila njen zahtjev za otvaranje stečaja, kojem se, u četvrtom postupku, pridružila i Poreska uprava. U odluci se navodi daje prvostepeni sud ispravno odlučio, jer je potraživanje za zarade, radi kojeg je i podnijet prijedlog, u potpunosti izmireno. U tome što su umjesto Meljine kompleksa ove dugove izmirili osnivač Atlas Kap i kompanija Atlas invest, u Apelacionom sudu ne vide ništa sporno. Saglasni su sa obrazloženjem sutkinje Vlahović da obavezu prema povjeriocu može ispuniti i treće lice koje ima pravni interes, a ako je i dužnik, u ovom slučaju Meljine kompleks, saglasan, tada je povjerilac dužan da primi isplatu. Osim toga, ne smatraju da je od uticaja to što je račun Meljine kompleksa u blokadi duže od dvije godine, imajući u vidu da su potraživanja predlagača izmirena.
U odbijenoj žalbi Elez-Mihajlović navodi da je vratila novac koji joj je uplaćen na račun duga za platu, kako ne bi počinila “eventualno saučesništvo u mogućem krivičnom djelu” po Zakonu o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma. Tvrdila je da pravni interes Atlas investa nije bio dokazan te da nije bila dužna da primi novac od njih.
Apelacioni sud je odbacio i njen prigovor da je ovakvim izmirenjem njenih potraživanja narušena lista namirenja izvršnih povjerilaca, jer se, kako je navela, ona mogla namiriti tek nakon povjerilaca koji su blokirali račun. U odluci se navodi da pravila o prinudnoj naplati nijesu povrijeđena te da nije dirano u imovinu dužnika iz koje se oni naplaćuju, piše današnja Pobjeda.
Tokom trajanja postupka, Kneževićeve firme su u više navrata uplaćivale Elez-Mihajlović novac, ali je ona vratila 19 hiljada eura, jer je u taj iznos bio uključen i dug za poreze i doprinose za njenu platu, koje ona sama nije mogla da izmiri. Nakon togajoj je plaćeno 6,5 hiljada eura za neto zarade, koje je ona nakon prvostepene presude uplatila na depozit suda. Poreskoj upravi je za poreze i doprinose za njenu zaradu plaćeno 5,5 hiljada eura. Sutkinja Vlahović je u odluci o odbijanju otvaranja stečaja navela daje Elez-Mihajlović prije ovog postupka trebalo da pokrene izvršni postupak za naplatu potraživanja, dok je pokretanje stečaja trebalo da bude posljednja opcija, što je potvrdio i Apelacioni sud.
