Ovdje ne morate tako grčevito i svakodnevno da brinete o parama, kaže Budvanka Duda Joksimović, koja je nakon diplomiranja i godinu dana rada u struci odlučila da ode u SAD u potrazi za poslom.
“Ovdje sam naučila da se kvalitet života mjeri time da ne morate da razmišljate o novcu. Kod nas svi, osim malog broja bogatih i ljudi na vlasti, svo vrijeme moraju da brinu o novcu – kako platiti račune, rentu, hranu”, priča za Radio Slobodna Evropa Duda Joksimović.
Sada, kaže , radi u jednom hotelu u Savani (Džordžija, SAD) i posao u ugostiteljstvu tamo joj obezbjeđuje pristojan život, za razliku od Crne Gore, u kojoj je prosječna plata 512 eura, pa ni zaposlenje ne garantuje finansijsku održivost.
Uz to, stopa nezaposlenosti mladih izuzetno je visoka u svim obrazovnim grupama, a među onima uzrasta od 18 do 29 godina iznosi oko 39 posto; stoga ne iznenađuje što polovina mladih želi da emigrira iz Crne Gore, navodi se u Studiji o mladima koju je objavila Fondacija Fridrih Ebert Stiftung.
Iz Ukrajine u Crnu Goru
Dok sve više mladih razmišlja o privremenom ili stalnom odlasku iz zemlje tražeći posao, druge ta potraga vodi ka Crnoj Gori.
Među onima koji imaju jednu od preko 20.000 radnih dozvola koliko se godišnje odobri za strance u Crnoj Gori je i Ala Kolesnjikova, koja je u svojoj dvadeset trećoj godini rodnu Ukrajinu zamijenila Crnom Gorom, u potrazi za poslom i boljim životom.
“Teško je ovdje naći posao, jer moraš da kucaš na mnoga vrata dok ti se ne otvore. I teško ćeš naći nekoga da te zaposli za stalno, kako bi imao zdravstveno osiguranje i ostalo, jer je siva ekonomija svuda, i u Ukrajini i u Crnoj Gori. Tako da treba raditi najmanje dva posla da bi se preživjelo”, pričaza RSE Ala, koja osim dva posla i studira, iako već ima jednu diplomu iz rodne zemlje.
Većina mladih u Crnoj Gori koji nisu u obrazovnom sistemu imaju radne ugovore na određeno vrijeme sa punim radnim vremenom, dok stalni posao ima svega petina ispitanika. Analize tržišta rada ukazuju i da jedna četvrtina mladih spada u tzv. klasifikaciju NEET (ni u obrazovanju, niti u zapošljavanju).
Razlike između SAD i Crne Gore
Za razliku od svoje generacije u Crnoj Gori, Duda Joksimović kod svojih vršnjaka u Americi uočava drugačiji odnos prema poslu.
“Ovdje u Savani, oni koji nisu zainteresovani za fakultet ne studiraju nego se bave konkretnim stvarima. Kod nas je to drugačije, pa studiraju i oni koji to ne žele. Malo ko hoće da se bavi ugostiteljstvom ili sličnim poslovima, svi hoće državni ili kancelarijski posao gdje se ništa ne radi nego samo stiču beneficije i stanovi”, percepcija je naše sagovornice koja dodaje da se u novoj sredini svaki dan uvjerava kako se mladi rano osamostaljuju i spremni su na razne poslove kao stepenicu do poslovnog uspjeha.
Za većinu mladih u Crnoj Gori, čak oko 80 odsto, plata i sigurnost radnog mjesta su najvažniji faktori pri odabiru posla, a kao najvažnije uslove pri zaposlenju, ispitanici u sprovedenim istraživanjima su naveli lična poznanstva i veze sa ljudima na vlasti, te partijsko članstvo. To je ono što bi Duda voljela da se mijenja u Crnoj Gori.
“Ovdje mi se najviše sviđa što su ljudi spremni da mijenjaju ono čime nisu zadovoljni. Na primjer, vidim što se politike tiče da nisu zadovoljni trenutnim predsjednikom, a kako im slijede izbori, mislim da će ga promijeniti. A ne kao mi, kod nas u Crnoj Gori mislimo da ne možemo da utičemo na neke stvari, pa ih samo prihvatamo. U poređenju s nama, ovdje su ljudi svjesniji svoje moći”, smatra ova dvadesetpetogodišnjakinja koja planira da se vrati u Crnu Goru nakon američkog iskustva, ali dodaje da razumije mnoge koji ostaju.
“Osim cijene stanova, što je ovdje veoma skupo, ostale cijene ovdje i kod nas na primorju u Crnoj Gori su gotovo iste, ali je zarada ovdje višestruko veća. Radeći samo jedan posao ovdje možete da vrlo pristojno živite, i uštedite. Zato se ne čudim mnogim mladima koji dođu na kratko, a ostanu za stalno ako dobiju šansu”, kaže Duda koja je sa još dvije koleginice iz Crne Gore svoj jednogodišnji boravak u SAD već produžila za šest mjeseci.
Iz regiona otišlo pet miliona građana
Ukrajinka Ala je već četiri godine u Crnoj Gori i nada se da će joj to postati stalna adresa, ali dodaje i da se ne plaši promjene ukoliko bude morala da bolji život pronađe na nekoj drugoj adresi.
“Život je težak, ali mi smo tu da ga živimo i moramo biti hrabri da idemo za boljim. Ako mi Crna Gora ne omogući da tu ostanem, ići ću u neko drugo inostranstvo”, kaže Ala.
Prema podacima Savjeta za regionalnu saradnju, za poslednjih sedam godina je iz regiona otišlo više od pet miliona građana. Balkanski barometar za 2019. godinu je objavio da je 35 odsto mladih u regionu nezaposleno, a da 62 odsto njih želi da ode u inostranstvo u potrazi za poslom.
