Japanska vlada je prvi put izrazila podršku za kraću radnu sedmicu 2021. godine, nakon što su zakonodavci podržali tu ideju.
Koncept se, međutim, sporo usvaja – oko osam posto kompanija u Japanu dozvoljava zaposlenima da uzmu tri ili više slobodnih dana u sedmici, dok njih sedam posto daje svojim radnicima zakonski propisan jedan slobodan dan.
U nadi da će proizvesti više korisnika, posebno među malim i srednjim preduzećima, vlada je pokrenula kampanju “reforme stila rada” koja promoviše kraće radno vrijeme i druge fleksibilne aranžmane, uz ograničenja prekovremenog rada i plaćenog godišnjeg odmora.
“Ostvarujući društvo u kojem radnici mogu birati između različitih stilova rada na osnovu svojih okolnosti, cilj nam je stvoriti bolji ciklus rasta i distribucije i omogućiti svakom radniku da ima bolji pogled na budućnost”, navodi se.
Od 63.000 zaposlenih Panasonic Holdings kompanije, koji ispunjavaju uslove za četvorodnevne rasporede u proizvođaču elektronike i kompanijama iz njegove grupe u Japanu, samo 150 zaposlenih se odlučilo da ih prihvati, naveo je Yohei Mori koji nadgleda inicijativu.
Podrška vlade ove zemlje za bolju ravnotežu između posla i privatnog života predstavlja značajnu promjenu.
Pritisci u radnim sredinama
Konformistički pritisci u radnim sredinama da se ljudi žrtvuju za svoju kompaniju su intenzivni u Japanu. Građani obično odlaze na odmor u isto doba godine kada i njihove kolege tako da ih saradnici ne mogu optužiti da su bezbrižni.
Dugi radni sati su norma. Neki Japanci rade “prekovremene usluge”, što znači da se ne prijavljuju i obavljaju bez naknade dodatne radne sate.
“Posao je ovdje bitna stvar”, naveo je je Tim Craig, autor knjige “Kul Japan: studije slučaja iz japanske kulturne i kreativne industrije”.
Neki zvaničnici smatraju promjenu tog načina razmišljanja ključnom za održavanje održive radne snage usred pada stope nataliteta u Japanu. Prema sadašnjoj stopi, koja se dijelom pripisuje kulturi usmjerenoj na posao u zemlji, očekuje se da će radno sposobno stanovništvo 2065. godine pasti za 40 posto na 45 miliona ljudi sa sadašnjih 74 miliona.
Zagovornici modela trodnevnog odmora kažu da on ohrabruje ljude koji odgajaju djecu, zatim one koji brinu o starijoj rodbini, penzionere i druge koji traže fleksibilnost ili dodatni prihod da duže ostanu u radnoj snazi.
Kritičari ovog sistema kažu da u praksi ljudi, koji imaju raspored od četiri dana, često na kraju rade jednako naporno za manje plate.
