Džorž Lesli je bio jedan od najuglednijih građana Njujorka, koji je vodio dvostruki život. Zahvaljujući svom arhitektonskom i inženjerskom znanju, organizovao je 80% svih pljački banaka u SAD od 1869. do 1878. godine, ukravši najmanje 200 miliona dolara. Pored toga, bio je savjetnik za pljačku brojnim kriminalacima, ali i konsultant poreske uprave u Njujorku.

Džesi Džejms, Džon Dilindžer i Buč Kesidi, ozloglašene ubice i pljačkaši, ostali su upamćeni u istoriji Sjedinjenih Država po nečuvenoj drskosti kojom su sebi krčili put do novca, što im je obezbijedilo i „drugi život“ u američkoj popularnoj kulturi. Nasuprot ovoj trojici, skoro potpuno je zaboravljen čovjek iz istog vremena, Džorž Lesli, koji je bio „produktivniji“ pljačkaš banaka od svih njih zajedno, ali je davao prednost akademskom pristupu nad golom silom. Proučavao je mehanizam brava, izradio nacrte banaka i izumio mehaničke sprave za razbijanje sefova.

Vlasti su procijenile da je tokom svoje „karijere“ od 1869. do 1878. godine izveo 80% svih pljački banaka u SAD, ukravši najmanje 200 miliona dolara u današnjem novcu. Posljednja pljačka koju je organizovao još uvjek je najveća u američkoj istoriji. Tom prilikom, njegova ekipa je ukrala preko 80 miliona dolara, ali čovjek koji je bio ugledni arhitekta danju a kriminalac noću, novac od svoje najspektakularnije pljačke nije dočekao.

Kraljica lopova i Kralj pljačkaša

Džordž Lesli je rođen 1842. godine u relativno bogatoj porodici. Njegov otac je bio vlasnik jedne pivare u Ohaju, a kada je izbio Američki građanski rat, imućni pivar je dao mito od skoro 11.000 dolara da bi svog sina jedinca oslobodio vojne obaveze. Umjesto da ratuje, mladi Lesli je upisao arhitekturu na Univerzitetu u Sinsinatiju, diplomirao sa visokim ocjenama i otvorio sopstvenu firmu, koja je vrlo brzo postala uspješna.

Stekao je ugled pametnog, čestitog i perspektivnog poslovnog čovjeka, ali nakon smrti roditelja iznenada je riješio da promijeni svoj život. Prodao je porodičnu kuću i zaputio se u Njujork, gdje se vrlo brzo sprijateljio sa tamošnjom finansijskom elitom. Uskoro je shvatio da su mnogi najugledniji članovi njujorškog društva došli do svog imetka prevarama, pljačkom, korupcijom i proneverama tuđeg kapitala. Iako su ga kriminalci u smokinzima prihvatili raširenih ruku, Lesli je imao druge ambicije. Njegov životni san nije bio da se druži sa korumpiranim bankarima u skupim odijelima, već da opljačka njihove banke.

Ali, tu se suočio sa problemom, jer pljačkanje banaka baš i nije zanimanje koje može da se nauči iz knjiga. Zbog toga je morao da se upozna sa nešto drugačijom „elitom“ u Njujorku – kriminalnim podzemljem. Ispostavilo se da je nadzemne i podzemne kriminalce najbolje povezivala žena koja je organizovala orgije „na visokoj nozi“ za njujorške bogataše. Njeno ime je bilo Frederika Mandelbaum, ali su je svi zvali „Stara majka“. Ova krupna udovica s četvoro djece, upravljala je velikom grupom kriminalaca i džeparoša. Preprodavala je ukradenu robu vrijednu milione dolara od Kanade do Meksika, a za nju su govorili da je u svom poslu vješta kao najbolji berzanski posrednik na Vol Stritu.

Zato ne čudi da je „Kraljica lopova“ odmah prepoznala u mladom Lesliju budućeg „Kralja pljačkaša “ kada joj je predstavio svoje poslovne ideje. U to vrijeme je vladalo uvjerenje da su moderne brave na trezorima u bankama neprobojne. Većina provalnika je zato otvarala sefove eksplozivom, što je bilo rizično i previše glasno, dok je nekolicina avangardnih to pokušavala da uradi osluškujući sitna pomeranja u bravi stetoskopom, ali se ova tehnika nije proslavila.

Lesli je imao potpuno drugačiji predlog, koji je zainteresovao njegovu novu partnerku. Kao arhitekta, znao je da proučava nacrte zgrada u kojima su se nalazile banke i da utvrdi slabe tačke, kao i najbolja mjesta za ulaz. Bio je tehnički nadaren i imao je ideju za malu spravu koja je mogla da se umetne u bravu i tako otvori sef bez primene sile. Uz sve to, bankari su mu se povjeravali, a policija nikada ne bi posumnjala da bi tako ugledan čovjek mogao da ima bilo kakve veze sa ljudima iz podzemlja, koje je okupila „Stara majka“ kao izvođače radova.

„Mali džoker“

Arhitekta je za svoju prvu metu od abrao Ocean National Bank u Njujorku, a napad je planirao mjesecima. Prvo je otišao u banku i uložio pozamašnu svotu novca. To mu je otvorilo vrata da se upozna i zbliži s direktorom banke, što je iskoristio da ga ubijedi da zaposli jednog člana bande. Često je odlazio u banku kako bi podizao novac, pažljivo posmatrajući raspored i gdje se tačno nalazi trezor, a zatim je po sjećanju pravio detaljne nacrte i sagradio repliku banke u jednom napuštenom skladištu.

Otkrio je koja vrsta brave se koristi na trezoru i kupio sličan model da bi eksperimentisao sa njim kod kuće. Potom je napravio minijaturnu spravu koju je nazvao „mali džoker“. Ona je mogla da se umetne iza brojčanika brave i upotrijebi za razbijanje šifre. Nakon toga je nedjeljama tjerao članove bande da noću vježbaju pljačku, razrađujući različite scenarije, kako bi odabrao najdjelotvorniji i najmanje rizičan.

Konačno, u junu 1869. Lesli je napravio prvi potez. Zahvaljujući mladiću koga je zaposlio, ušunjao se noću u banku nakon odlaska čuvara i ugradio svoju malu spravu u trezor, iza brojčanika. Kada su sljedeći dan službenici banke koristili trezor, prilikom okretanja brojeva na „malom džokeru“ su se pravili žljebovi, pomoću kojih je Lesli mogao da „očita“ kombinaciju za otvaranje sefa.

Nekoliko noći kasnije, Lesli i njegova ekipa su ušli u banku, i pomoću „kodova“ na minijaturnoj spravi uspjeli su da otvore bravu. Ali to su bila tek prva od troja vrata na trezoru, svaka od debelog čelika, a unutra su se nalazili posebni sefovi koje je trebalo otvoriti. Pljačkaši su za te namjene koristili alate koje je Lesli takođe osmislio, sastavljene od hvataljki, klinova, pokretnih poluga, kliješta i burgija.

Sljedećeg jutra, službenici banke su zatekli prazan trezor i oko njega haos sa razbacanim kovanicama i burgijama, ali istražitelje je najviše zbunilo to što su glavna vrata na sefu bila netaknuta. Njujorške novine su pisale da je ovo majstorska pljačka, kakvu niko do tada nije izveo. Sve u svemu, Lesli i njegova kriminalna družina su iz ove banke odnijeli 27,5 miliona dolara.

Savjetnik za pljačke i konsultant poreske uprave

Arhitekta se vrlo brzo proslavio u podzemlju kao savjetnik za pljačke banka, pa je pored onih u sopstvenoj režiji, davao „konsultantske“ usluge i drugim grupama kriminalaca, a što je najapsurdnije, zahvaljujući svojim vezama u visokom društvu, postao je i savjetnik poreske uprave u Njujorku.

Lesli je u narednim godinama sa svojom ekipom izveo niz uspješnih pljački banaka širom SAD, ali su međusobni odnosi postajali sve zategnutiji, jer su ostali bili nezadovoljni što za sebe uzima polovinu plijena. On je, međutim, bio usredsređen samo na jednu stvar – da izvede najveću pljačku ikada, tako što će pokrasti Manhattan Savings Institution. Bila je to najatraktivnija banka u Njujorku, i ujedno neprobojan lavirint vrata, lanaca, brava i šifara.

Lesli je sve podrobno isplanirao kao i uvjek, ali je ovoga puta namjeravao da pljačku izvede sa drugom kriminalnom grupom i da posle toga napusti grad. To mu nikada nije uspjelo. Leslijeva prvobitna banda je iskoristila njegove planove i u junu 1878. godine uspješno opljačkala najčuvaniju njujoršku banku, odnijevši preko 80 miliona dolara. Novine su tada pisale da je to najspektakularnija pljačka banke u američkoj istoriji.

Nekoliko dana prije toga, policija je našla Leslijevo telo u blizini reke Hadson. Ispostavilo se da je ubijen, ali ubica nikada nije pronađen iako se u podzemlju sumnjalo da ga je ubio njegov nekadašnji saradnik Tomas Drajper. Dordž Lesli je završio svoju munjevitu pljačkašku karijeru u 36. godini, a nakon smrti razotkriven je i njegov dvostruki život. Novine su pisale da je to bio čovjek prefinjene kulture i vješt inženjer, ali i osoba koja je svojim savjetima stajala iza svih velikih pljački banaka tokom posljednje decenije.

Zorica Žarković

Biznis i finansije 211/212, jul/avgust 2023.