Nacrt crnogorskog zakona o solidarnom doprinosu, kojim se predviđa uvođenje dodatnog poreza za firme sa najvećom dobiti, nalazi se na javnoj raspravi do 20. marta. Nakon toga će Ministarstvo finansija razmotriti sve primjedbe koje dobije, napraviti predlog zakona i uputiti ga Vladi na razmatranje, a ako dobije njenu podršku biće poslat Skupštini na konačno usvajanje. Prve reakcije na nacrt zakona poslovnih udruženja, ali i opozicije su bile izrazito negativne sa akcentom na to da se urušava poslovni ambijent i da je neodrživa tolika česta promjena poreske politike, ali i da Vlada time kažnjava uspješne firme.

Osnov za uvođenje ovakvog vanrednog oblika oporezivanja, Ministarstvo vidi u tome što je Crna Gora kandidat za ulazak u Evropsku uniju i da treba da prati i evropsku poresku politiku. Uredbom Evropskog savjeta od 6. oktobra 2022. godine predlaže se članicama uvođenje ovakvog oblika poreza koji se u prevodu naziva “obavezni privremeni solidarni doprinos”. U obrazloženju te uredbe EU, se navodi da je primijećeno da su kompanije iz pojedinih oblasti tokom protekle krize značajno povećali profit korišćenjem položaja na tržištu i rasta cijena, kao i da bi te firme trebalo da snose veći teret krize koja je značajno pogodila građane i državne finansije.

Ova vrsta dodatnog poreza u EU prevashodno se na početku odnosila na kompanije iz oblasti naftnih derivata, gasa i uglja, ali je u mnogim zemljama proširena i na proizvođače i trgovce farmaceutskim proizvodima, banke i velike trgovačke lance.

U crnogorskom nacrtu nisu navedene djelatnosti već bi se on odnosio na sve kompanije koje imaju prihod veći od pet miliona eura i rast dobiti u odnosu na prethodne četiri godine.

“Osnovicu solidarnog doprinosa za 2023. godinu i 2024. godinu, čini oporeziva dobit obveznika za 2022. godinu i 2023. godinu, utvrđena u poreskom bilansu u skladu sa odredbama Zakona o porezu na dobit pravnih lica umanjena za iznos uprosječene oporezive dobiti obveznika utvrđene u poreskim bilansima za 2018, 2019, 2020. i 2021. godinu, uvećane za 20 odsto. Poreski period za koji se obračunava i plaća porez na solidarni doprinos su kalendarska 2023. godina i 2024. godina. Stopa solidarnog doprinosa je proporcionalna i iznosi 33 odsto”, navedeno je u nacrtu.

Iz Ministarstva su naveli i primjere kompanije koja je u 2022. godini imala oporezivu dobit od 200 hiljada eura, a u protekle četiri godine je prosjek dobiti bio 100 hiljada. Njoj bi osnovica za obračun ovog poreza bila 200 hiljada minus 100 hiljada koje je uvećano za 20 odsto (200.000 – 120.000). Tako bi osnovica bila 80 hiljada, a iznos poreza od 33 odsto bio bi 26.400 eura. Odnosno kompanija bi na dobit od 200 hiljada platila redovni porez na dobit od 15 odsto – 30 hiljada i dodatni od 26.400, odnosno ukupno 56.400. To znači da bi država, na ovom primjeru dobila, 28 odsto od profita kompanije.

Iz Američke privredne komore u Crnoj Gori su naveli da ovaj porez, za njih, predstavlja nedopustivo opterećenje i svojevrsno kažnjavanje uspješnih kompanija, te ukazuje na lošu praksu donošenja mjera koje konstantno destimulišu poslovni ambijent.

I Unija poslodavaca je protiv ovog predloga jer se novi namet uvodi bez konsultacije sa privredom, i kažu da je rađen na brzinu, da procjena uticaja na privredu nije izvršena, da se ne može zaključiti na koliki će se broj subjekata odnositi, kao i da se njime neće postići promovisani cilj – oporezivanje ekstraprofita.

Zakon o solidarnom doprinosu udar je na crnogorsku privredu, ocijenjeno je iz Privredne komore i navedeno da se radi o zakonskom predlogu koji uvodi dodatne i neočekivane obaveze za preduzeća kao nosioce privredne aktivnosti i izrazili su eksplicitan stav da ovakav namet crnogorska privreda ne može izdržati.

Reagovalo je i Crnogorsko udruženje poslodavaca koje je saopštilo da namjeravano uvođenje dodatnog oporezivanja profita preduzeća, nesumnjivo, predstavlja mjeru sa potencijalno nesagledivim štetnim posljedicama po privredu Crne Gore. Asocijacija menadžera Crne Gore je nakon sastanka sa ministrom finansija Aleksandrom Damjanovićem izdejstvovala produženje roka za javnu raspravu.

Državni sekretar u Ministarstvu finansija Ilija Vukčević kazao je da je reakcija dijela krupne privrede na novu kriznu mjeru ishitrena i da je svrha javne rasprave da se dođe do najboljeg zakonskog teksta. On je kazao da bi se ovaj doprinos odnosio na mali dio privrede.

“Definisanje sektora primjene ovog fiskalnog oblika je upravo glavni cilj javne rasprave, pored unapređenja zakonskog teksta. Iako u ovom trenutku ne postoje definitivna rješenja, neki sektori se nameću kao prioriteti”, kazao je Vukčević, navodeći za primjer da su sektori energetike, trgovine i bankarstva ostvarili enormnu dobit.

 

Bosna i Hercegovina još nije spremna za donošenje zakona o dodatnom porezu na dobit poput onog koji je krajem 2022. godine donesen u Hrvatskoj i koji je popularno nazvan porez na ekstra profit, stav je naših sagovornika.

Zakon je u susjednoj nam državi izazvao veliko nezadovoljstvo, prije svega poslodavaca, a poslodavci u našoj zemlji stava su da bi prije donošenja ovakvog zakona trebalo mnogo toga sagledati i pronaći adekvatna rješenja koja će u konačnici biti stimulativna za kompanije.

”BiH u principu ima relativno nizak porez na dobit od 10 odsto, još je jedino u regiji u Crnoj Gori niža stopa, oko 9 odsto. Ono što je mana tog sistema je da ne postoje neke olakšice koje bi koristio veći broj kompanija. Danas imamo olakšice koje su vrlo selektivno primjenjive. Znači, dodatni porez na dobit bi mogao nekad biti opcija, ali na način da se razradi da postoje olakšice u najmanju ruku za reinvestiranje ili za izvoz, kao što je bilo ranije. Očito je da moramo raditi na tome da se napravi porez koji bi bio stimulativan za razvoj privrede, za nove investicije, za razvoj kompanija. Danas je on stimulativan samo da se izvuče novac. To je tema koju treba otvoriti, ali i sagledati sve pozitivne i negativne strane tog poreza”, kazao je Adnan Smailbegović iz Udruženja poslodavaca Federacije BiH, dodajući da treba praviti zakon koji će dugoročno riješiti neka pitanja na način da se dobiju neke porezne stimulacije ukoliko se povećaju investicije da bi se moglo dalje razvijati kompaniju.

Sličnog mišljenja je i Saša Aćić iz Unije poslodavaca Republike Srpske.

”Kod nas se stidljivo promoviše progresivno oporezivanje, mada je to pitanje koje je kao što vidimo već usvojeno u Hrvatskoj i koje je neka izvjesnost koja nas čeka u budućnosti. Međutim, prije donošenja bilo kakvog zakona o dodatnom porezu trebamo riješiti određena pitanja. Prvo, neophodno je riješiti pitanje raspodjele kroz smanjenje javne potrošnje, a drugo pitanje koje moramo riješiti jeste pitanje neformalne ekonomije. Ukoliko ne riješimo ova pitanja i zakon eventualno donesemo bez bilo kakvih priprema to bi, uz smanjenje investicionih potencijala i rasta plata što su naveli poslodavci iz Hrvatske, dovelo i do porezne evazije. Stoga, smatram da mi u ovom trenutku nismo zreli za uvođenje oporezivanja ekstra profita”, poručio je Aćić.

I ekonomski analitičar i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Admir Čavalić smatra da BiH još nije spremna na uvođenje tzv. poreza na ekstra profit.

”BiH upravo na niskom porezu na dobit od 10 posto pokušava ostvariti neku fiskalnu konkurentnost, nastoji da privuče i domaće i strane investitore. Međutim, vidimo iz godine u godinu da u tome ne uspijevamo, imamo nizak stepen investiranja. S druge strane, Hrvatska ima daleko razvijeniju ekonomiju i sve ove debate oko oporezivanja ekstra profita ili uvođenja dodatnih nameta otvorile su se nakon što je Hrvatska dostigla određeni stepen ekonomskog razvoja koji BiH trenutno nema. Razumijevajući i fiskalnu nedisciplinu u BiH smatram da ovakav zakon ne bi dao očekivane efekte u našoj zemlji. Vjerovatno bi u javnosti ovakav zakon bio prihvaćen od građana, ali ne i od privrednika, obveznika. Mislim da bi imao zanemariv efekat na budžete”, istakao je Čavalić.

Kako su kazali sagovornici, očito je da za ovakav zakon u BiH treba puno pripreme, razgovora, još puno preduslova da se ispuni.

Srbija: Bez posebnog poreza moćnima

Pet najvećih naftnih kompanija na svijetu, Total Energies, Exxon Mobil, Chevron, BP i Shell, ostvarili su profit od 143 milijarde eura prošle godine. Svojim akcionarima su isplatile nevjerovatnih 110 milijardi dolara.

To je rekordan profit najvećih svjetskih naftnih kompanija i dvostruko veći od prethodnog rekorda.

Energetska kriza i nezabilježene cijene skoro svih energenata, nafte, prirodnog gasa i električne energije koje su u dobroj mjeri udarile po džepu potrošače.

Evropska unija je prošle godine odlučila da uvede porez na ekstraprofit za energetske kompanije koje su proizvodile i trgovale fosilnim gorivima kako bi dio tih profita iskoristili za pomoć građanima.

Ovu mjeru su uvele i neke zemlje u regionu, ali ne i Srbija.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u oktobru prošle godine pomenuo da se razmišlja o uvođenju ekstraprofita.

”Svima onima koji su na tim izvorima energije zarađivali ogroman profit u prethodnih godinu dana, razmišljamo da uvedemo ekstraprofit, i to će biti mjere koje će narod sa oduševljenjem da pozdravi, znam da tajkuni neće, ali šta da radimo”, rekao je Vučić, govoreći prije svega o kompanijama koje su proizvodile struju iz obnovljivih izvora energije (OIE).

I srpska naftna kompanija NIS je prošle godine skoro pa upetostručila dobit u odnosu na 2021. godinu. Tada je neto dobit iznijela 21 milijardu dinara, da bi prošle godine skočila na 92,4 milijarde dinara (oko 786 miliona eura). To je, recimo, skoro dvostruko više nego što je svojevremeno ruski Gaspromnjeft platio za 51 odsto NIS-a.

Goran Radosavljević, profesor na Univerzitetu FEFA objašnjava da su se prošle godine stekle takve okolnosti da su cijene nafte otišle visoko, da tražnja nije pala i da su naftne kompanije zabilježile ogromne profite.

”Državama je očigledno bilo lakše uzmu taj porez nego da zaštite građane od rasta cijena. Sa aspekta socijalne države, te kompanije jesu ostvarile ogromne profite koji nisu rezultat njihovog efikasnijeg poslovanja niti bilo čega što su oni uradili, već su imali korist od okolnosti”, napominje Radosavljević.

On dodaje da su države te koje je trebalo da zaštite svoje građane od rasta cijena i da se na njih prevali teret krize: “S druge strane, problematično je što se stvara presedan, kada jednom država donese uvede takav porez, kada god joj zatreba para može da kaže da je neko zarađivao više nego što treba i da uzme dio toga kroz porez. Zato sam ja više za neki sistemski pristup, da se u zakonu navedu uslovi pod kojima može da se primjenjuje viša stopa poreza na dobit.”

Što se tiče Srbije, obveznici ovakvog poreza na ekstraprofit mogli bi biti svi koji se bave eksploatacijom prirodnih resursa, ali i ako dolaze u neke zrele grane gdje ne treba puno investiranja.

”Ja sam za to da se znatno poveća stopa poreza na profit, ali da se omoguće poreske olakšice za one koji investiraju dobit”, ocjenjuje naš sagovornik.

Srbija, odnosno SR Jugoslavija je nakon 2000. godine donijela Zakon o posebnom porezu na ekstraprofit i ekstraimovinu stečenu korišćenjem posebnih pogodnosti, kojim je trebalo država da dio novca stečenog privilegijama i vezama sa vlašću tokom devedesetih vrati u budžet.

Ovaj zakon je trebalo da donese pravdu ili se bar tako zamišljala njegova primjena, ali u praksi on je poslužio kao jednokratno pranje biografija.

Podijeljeno je 390 rješenja za naplatu 270,461.421 njemačkih maraka od čega je naplaćeno 55,333.529 maraka.

Skoro cjelokupan ekstraprofit platili su biznismeni poznati kao braća Karić, oko 40 miliona maraka. Recimo, TV Pink je bio jedna od prvih kompanija koja je platila taj porez, na spisku platiša našli su se i pojedinci kao što su Živadin Jovanović, Dragomir Tomić, Dragan Tomić (direktor Simpa), bivši ministar policije Vlajko Stojiljković, bivši predsjednik Srbije Milan Milutinović, bivša ministarka Radmila Milentijević…

Najave guvernera NBJ Mlađana Dinkića bile su da će poreska osnovica iznositi 8,3 milijardi maraka.

Nešto kasnije, 2004. godine telekomunikacionoj kompaniji Mobtel u vlasništvu Karića razrezan je porez na ime ekstraprofita koji je imala Astra banka Bogoljuba Karića i to u visini od 2,4 milijarde dinara. Kada je Vrhovni sud poništio rješenje o porezu iz proceduralnih razloga, Ministarstvo finansija je vratilo novac Mobtelu.

Skoro 20 godina kasnije, 29. februara 2020. godine, donijet je Zakon o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezu. Cilj ovog zakona je da Poreska uprava otkrije imovinu za koju se ne može dokazati da je zakonito stečena i onda na nju naplatiti poseban porez. To bi se radilo tako što bi se pratilo uvećanje imovine i uporedilo sa prihodima u tom periodu. Ako se ne slažu i ako se otkrije da je “u najviše tri uzastopne kalendarske godine u kojima imate uvećanje imovine, postoji razlika između uvećanja imovine i prijavljenih prihoda koja je veća od 150.000 eura” plaća se poreska stopa od čak 75 odsto.

Polovinom prošle godine Poreska uprava je saopštila da je obradom podataka pronašla 13.000 lica kojima se ne slažu prihodi i rast imovine u prethodne tri godine i za koje postoji razlog za dalje ispitivanje, ali za sada nema informacija da li je protiv nekog pokrenut postupak.

Hrvatska: Loša poruka investitorima

Najava uvođenja poreza na ekstraprofit uzburkala je poslovne krugove u Hrvatskoj. Podsjetimo, obveznici poreza biće kompanije s prihodima u 2022. većim od 300 miliona kuna (oko 40 miliona eura), po stopi od 33 odsto, no samo na dobit veću od 20 odsto u odnosu na četvorogodišnji prosjek. Iako su iz Ministarstva finansija poručili kako je riječ o solidarnom i jednokratnom porezu, te kako su kod izrade zakona nastojali uvažili sve ono što je racionalno, razumno, realno i argumentovano, sve je više onih koji misle da je to potpuno pogrešan smjer fiskalne, odnosno poreske politike.

Hrvatski preduzetnik Đuro Božanović, vlasnik tvrtke Mons Multifidus sa stotinak zaposlenih za inženjering i montažu industrijskih i energetskih objekata, smatra da uvođenjem dodatnog poreza na dobit kažnjava one koji rade i doprinose društvu. Prema njegovim riječima, onima koji stvaraju treba dati olakšice kako bi donosili još veći profit. Ovako se, kaže, preduzetnici podstiču na špekulacije i prebacivanje kompanije u inostranstvo, gdje će prijavljivati dobit.

”Hrvatska ekonomija nije sazrela za dodatni porez. Industriju i proizvodnju treba ostaviti na miru da se razvija. Kompanije se kod nas tek oporavljaju od krize i treba ih pustiti na da rade dalje”, kaže Božanović.

On navodi da je Ministarstvo finansija u posljednjih nekoliko godina uvelo neke dobre stvari, poput poreznih olakšica malim preduzetnicima, ali i napominje da preduzetnici ne vole nestabilne porezne sisteme koji se mijenjaju gotovo preko noći. Iako je porez na dobit u Njemačkoj veći nego u Hrvatskoj, on je upravo zbog stabilnosti poreznog sistema prije nekoliko godina otvorio još jednu kompaniju u toj zemlji. Umjesto kompanijama koje dobro posluju, Božanović smatra da porez na ekstraprofit treba uvesti špekulantima koji se bave preprodajom nekretnina.

Direktor Regionalnog ureda Hrvatske udruge poslodavaca u Osijeku Ivan Sarić smatra da su Vladine mjere pomoći preduzetnicima u prevladavanju korona krize i aktuelne finansijske krize za pohvalu, ali ima prostora da ta podrška bude još veća i bolja. Prema njegovim riječima, to ne zaslužuju samo poslodavci, nego svi građani. Osvrnuvši se na najavu uvođenja dodatnog poreza na dobit, on je kazao da se njime kažnjavaju dobri poslodavci koji su dobro poslovali i koji svoje prihode nisu ostvarili u Hrvatskoj nego u inostranstvu, na drugim tržištima.

”To ne smije biti tako. Uvođenjem novog poreza na ekstraprofit šalje se loša poruka budućim investitorima koji bi došli u Hrvatsku, a mi od investitora živimo. S investitorima dolazi zapošljavanje i nova pokretačka snaga, osiguraće se kapital i graditi nove zgrade i infrastruktura”, istaknuo je Sarić.

Ekonomski analitičar Damir Novotni takođe se protivi uvođenju novog poreza, jer smatra da on nema nikakvog smisla. On tvrdi da je taj porez već imao negativne učinke na cijelu evropsku ekonomiju u području energetike. Objašnjava kako su najveće evropske energetske kompanije poput British petroleuma ili norveškog Equinora, bivšeg Statoila, ostvarile enormno visoke profite na proizvodnji i prodaji nafte, pa je onda Evropska komisija pod pritiskom javnosti reagovala i predložila uvođenje dodatnog poreza na dobit. To, međutim, nije slučaj s Inom, koja bi prema projekcijama trebalo da plati najveći porez na ekstradobit u Hrvatskoj.

”Ina je postala dominantno distributivna kompanija. Ona više nema proizvodnju nafte ili plina, pa se ne može reći da na tome ekstremno zarađuje. Mislim da dodatni porez na dobit ne može doprinijeti atraktivnosti Evrope u cjelini, a osobito Hrvatske, za međunarodne investicije”, ističe Novotni.

Energetski konsultant, bivši ministar ekonomije Davor Štern kaže da je u redu da onaj koji puno zarađuje više i plati, ali da to onda mora biti ugrađeno u osnovni porezni sistem.

”Nisam sklon “ad hoc” promjenama poreskog sistema. Država je uvela porez na ekstradobit i sada će taj prihod ići u državni budžet umjesto u investicijski potencijal. Čuo sam da iz Ine već sada poručuju kako zbog novog poreza na dobit neće imati novaca za nastavak investicija”, rekao je Štern.

Izvor: Vijesti.me