Naši koncesionari Eni-Navatek kao i Energean imaju ozbiljan, profesionalan i odgovoran pristup istraživanju u Jadranu. Najsavremenija tehnologija se trenutno primjenjuje prilikom bušenja, jer je izazov da se na dubini od oko 6.500 metara pogodi željena koordinata – kazao je za Pobjedu v.d. direktora Uprave za ugljovodonike Marko Adžić.
Što se specifičnosti ležišta tiče, kako navodi, još je rano bilo što reći. Nada se da će uskoro imati preciznije podatke.
Indikatori
– Odrađena su seizmička snimanja, nakon čega je uslijedila interpretacija dobijenih podataka. Interpretacijom podataka i upoređivanjem sa off-set podacima, tj. podacima iz okolnih bušotina ukoliko postoje, napravili su se litološki profili gdje su se izvršile pretpostavke o akumulaciji nafte i gasa – kazao je Adžić dodajući da samo bušotina može potvrditi tačnost prognoze i koji je fluid u ležištu.
– U našem slučaju radi se o karbonatnim stijenama gdje očekujemo da ćemo pronaći ugljovodonike. Indikatori za sada su pozitivni, nabušeni geološki prospekti se poklapaju sa prognoziranim, pa se nadamo da ćemo nabušiti uskoro i rezervoar stijenu, ali to ne mora da znači da ćemo pronaći ugljovodonike i da će ležište biti komercijalno – kazao je Adžić dodajući da cijenu bušenja diktira najviše berzanska cijena nafte, tako da su troškovi bušenja povoljniji u poređenju sa periodom prije pandemije.
Adžić navodi da tragovi i slojevi nafte postoje i u bušotinama koje su rađene 90-ih godina kako u moru, tako i na kopnu.
Novi tender
– Tadašnja tehnologija i pristup istraživanju se mnogo razlikovao od današnjeg, pa smo bili ograničeni u daljem traganju za naftom ili gasom – kazao je Adžić ističući da ćemo, pronalaskom komercijalnih rezervi, postati interesantnija destinacija za ulaganje i istraživanje.
– Samim tim očekujemo veliku zainteresovanost za sljedeći tender. Ovo može biti prekretnica Crne Gore, jer bismo se sredstvima od nafte i gasa brzo oslobodili dugova, standard i kvalitet života bi porastao, a stečena sredstva bi se ulagala u obnovljive izvore energije gdje bi išli na putu razvoja energetske nezavisnosti, turizma, obrazovanja, medicine i razvijanju drugih grana industrije – tvrdi Adžić.
Nakon pronalaska ležišta potrebno je dvije godine da dođe do eksploatacije.
– Ja bih ipak rekao da je to minimum, jer su za ozbiljan pristup i efikasnu proizvodnju potrebne detaljne i zahtjevne analize i studije razrade ležišta za efikasnu iskorišćenost i proizvodnju. To će biti veoma izazovno za sve nas sa aspekta upravljanja resursom – kazao je Adžić.
Napominje i da se sada često čuje pojam ,,zelena tranzicija“.
– U današnje vrijeme ovaj izraz se često koristi, ali se isto tako često ne razumije. Cilj i svrha zelene tranzicije je smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte koji se smatraju odgovornim za klimatske promjene. Samim tim iako se ozbiljno radi na pronalasku kolektora koji bi emisiju gasova doveo na prihvatljivu ili na nultu stopu, sa druge strane imamo ,,zeleni pokret“ koji vrši pritisak na prestanak upotrebe fosilnih goriva – kazao je Adžić.
Ugljovodonici su, dodaje, energenti broj jedan trenutno u svijetu i prosto nije moguće potpuno ih izbaciti ili zamijeniti.
– Svijet trenutno ne raspolaže znanjem i tehnologijama kojim bi se nadomjestila potrebna energija. Mnoge zemlje poput Amerike, Rusije, Kanade, Kine, Indije, Australije, Norveške, Engleske opredijelile su se da, pored naftne industrije, razvijaju tehnologiju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Takođe, veliki je akcenat na razvijanju kolektora i smanjenju emisije CO2 – kazao je Adžić i dodao da trenutno raspolažemo znanjem i tehnologijama koje bi mogle nadomjestiti energiju iz fosilnih goriva.
– Sa druge strane, ovo bi stvorilo veću energetsku zavisnost država koje same ne mogu da obezbijede energiju za svoje potrebe, a samim tim stvorio bi se novi svjetski poredak – kazao je Adžić.
Izvor: Pobjeda.me
