Da nam treba novi Zakon o radu i da se na tom dokumentu radi, slušamo svako malo. Otprilike, čim usvojimo zakon ili izmjene, počne priča da ga u nekom dijelu treba doraditi. Posljednji smo donijeli 2008. U međuvremenu su rađene izmjene, da bi novi Nacrt zakona o radu ugledao svijetlo dana – u sred ljeta. Javna rasprava će trajati 40 dana, od toga 30-tak tokom avgusta, kada su svi na odmorima.

Ako ćemo pošteno, na prvo čitanje – Nacrt zakona nije loš. Ima rješenja koja značajno poboljašavaju prava radnika: od toga da se staje na put blanko otkazima, do toga da bi trebalo da se spriječe zloupotrebe agencija za zapošljavanje. Osim toga, žene koje rade na određeno, biće zaštićene od otkaza i za vrijeme trudnoće, a ne samo za vrijeme porodiljskog. Hranitelji djeteta do osme godine imaju pravo na plaćeno odsustvo od godinu dana.

Poslodavci neće moći više da „po zakonu“ izrabljuju radnike, već će u okviru takozvane preraspodjele posla moći da rade najviše 60 sati nedeljeno, a ne dok ne „padnu“- kao do sada. Prekovremeno će moći da rade osam umjesto deset sati nedeljno, odmor će moći da iskoriste do kraja godine, a ne do 30. juna kao do sada, imaće pravo na otpremninu u slučaju dobrovoljne likvidacije.

Prihvaćeni zahtjevi Američke komore

Ipak, ako ćemo da budemo do kraja pošteni – Nacrt zakona umnogome ide na ruku zahtjevima Američke privredne komore, iako je koordinatorka Radne grupe profesorica Vesna Simović- Zvicer istakla kako njihove zahtjeve nijesu ni razmatrali.

To uduženje, koje se zove „američko“, a ustvari u najvećem broju okuplja domaće poslodavce, imalo je dva ključna zahtjeva – da novčana potraživanja zastrarijevaju, i da se radnici po osnovu ugovora na određeno mogu angažovati duže od dvije godine. Oba su ispunjena.

Predsjednik Unije slobodnih sindikata Srđa Keković ističe za Portal Analitika da je bitno da ne zastarijevaju potraživanja koja se odnose na penziono i zdravstveno osiguranje. On potcrtava i da su se izborili da potraživanja zastarijevaju začetiri godine, što je važno jer je Nacrtom predviđeno da ugovor na određeno traje tri godine, a kod nas uvijek postoji mogućnost da radnik ne tuži poslodavca zbog straha od gubitka posla.

Povreda principa jednakosti

Advokat Sergej Sekulović za Portal Analitika međutim kaže da da je rješenje o zastarijevanju potraživanja neprihvatljivo i da će, i pored toga što djeluje prospektivno, dovesti do povrede principa jednakosti.

„Pri tome je samo obrazloženje ovakve promjene, sadržano u par rečenica, nedopustivo“, dodao je on.

Nacrtom zakona je predviđeno i da ugovor o radu na određeno može trajati tri godine. Dobra strana je što se u taj period uračunava angažovanje radnika kod agencija. Agencije su bile način da se izigra zakon-malo poslodavac pozajmi radnika agenciji, pa ga onda vrati. Naravno, bez ugovora za stalno. Često se čulo da su agencije nešto najgore što nas je zadesilo… Zašto nikome od socijalnih partnera nije palo na pamet da one budu ukinute, nije jasno.

„U poređenju s komparativnim radnim zakonodavstvima, činjenica je da je ovo rješenje mnogo bolje, jer je u drugim zemljama ovo pitanje riješeno mnogo fleksibilnije i sa značajno dužim vremenskim trajanjem angažovanja zaposlenog preko ugovora o radu na određeno vrijeme i agencijskog ugovora“, kaže Keković.

Sa druge strane, advokat Sekulović ističe da je dobro da se u ugovor o radu na određeno vrijeme uračunava i period angažovanja preko agencije, ali se takođe uvode i novine koje ne idu u korist zaposlenih.

„Tako se pripravnički staž i vrijeme koje je zaposleni proveo na porodiljskom i roditeljskom odsustvu, odnosno usvojiteljskom ili hraniteljskom odsustvu, ne uračunavaju u period transformacije“, ističe Sekulović.

Gdje se poslodavcima izašlo u susret

Poslodavcima se Nacrtom zakona izašlo u susret u dijelu koji se odnosi na lakše otpuštanje zaposlenog u slučaju kada postoji sumnja da se bolovanje zloupotrebljava. Nije tajna da mnogi, povlašćeni, posebno u državnim ustanovama, idu na bolovanje i kada treba i kad ne treba. Zbog toga je predviđeno da u roku od tri dana moraju dostaviti potvrdu ljekara, kako bi poslodavac, ako sumnja, mogao odmah da pokrene postupak pred komisijom i ispita da li je baš sve u redu sa bolovanjem.

Pitanje je, međutim, što da radi radnik ako je stvarno bolestan, a nema ko da za njega „šeta“ od ljekara do poslodavca i nazad.

U Sindikatu ističu i da su se saglasili da se smanji otpremnina za radnike sa invaliditetom koji nije prouzrokovan povredom kod poslodavca, na 12 prosječnih zarada. Za njih je problem to što se, za razliku od važećeg Zakona, uvodi procenat invaliditeta od 50 odsto kao uslov za ostvarivanje ovog prava.

U Sindikatu kažu da ima još nekih problematičnih rješenja – no, sve će se to u hodu rješavati.

Ono što im, zanimljivo, nije sporno, jeste upravo javna rasprava u sred avgusta. Kažu – tako su se dogovorili, a i ima dana do 15. septembra, pa će se organizovati tri javne rasprave.

Kako će se izjasniti opozicija

Advokat Sekulović kaže da će biti interesantno pratiti sudbinu ovog Nacrta zakona, a u kontekstu bojkota parlamenta od strane opozicije, skorih lokalnih i predsjedničkih izbora, kao i ideološke profilacije partija koje čine vladajuću koaliciju.

„Ovakvi zakonodavni poduhvati, ukoliko želimo da gradimo društvenu stabilnost, moraju biti proizvod javne debate, usaglašavanja politike i socijalnih partnera“, kazao je on.

Da ne bude zabune, opozicioni poslanici koje smo kontaktirali da bi vidjeli što misle o ovom zakonu, nijesu ni čuli da je predložen…

Dug je avgust. A u konačnom – radnicima po supermarketima koji nemaju slobodnog dana malo što znači ovaj zakon. Jer je i do sad bilo zakona i nadležnih koji žmure na njegovu primjenu.

Analitika