Region zapadnog Balkana bi narednih godina mogao postati područje geostrateškog “rata” u oblasti energetike, posebno kad se radi o gasnoj infrastrukturi.
Naime, u posljednjih nekoliko mjeseci nekoliko velikih svjetskih instituta, i sa istoka i sa zapada, spominju ovaj region, u kontekstu globalne borbe za unosno evropsko tržište energentima, kao jedno od glavnim geostrateških čvorišta u borbi za gasne koridore kojima bi se gas dopremao na evropska tržišta.
Na nedavno završenom samitu NATO-a u Londonu bilo je puno govora o potrebi jačeg investiranja u energetiku, a ovu oblast su čak i u zaključcima na samitu proglasili kao jedno od strateških područja u oblasti bezbjednosti.
“Nastavićemo raditi na povećanju otpornosti naših društava kroz obezbjeđivanje kritične infrastrukture za bezbjednost energetskog snabdijevanja”, naglašeno je u zaključcima.
Naime, EU pokušava obezbijediti veću energetsku diverzifikaciju izvora snabdijevanja, a Donald Tramp, američki predsjednik, u Londonu je ostalim članicama NATO-a poručio da moraju omogućiti veći pristup američkim proizvođačima gasa kako bi EU bila manje politički ovisna o Rusiji. U evropskim i američkim krugovima se, naime, ističe da Rusija koristi svoju poziciju najvažnijeg energetskog snabdjevača kako bi ostvarila politički uticaj na Evropu.
BiH je, uz Srbiju i Sjevernu Makedoniju, jedna od najovisnijih zemalja kad je u pitanju dobavljanje gasa, a u istoj grupi zemalja su još samo Bugarska, Moldavija, Bjelorusija, Letonija i Finska. Jedine evropske zemlje koje ni na koji način nisu ovisne o ruskim energentima su Španija, Portugal, Irska, Velika Britanija, Belgija, Danska i Švedska.
Varšavski institut je nedavno objavio podatak da zapadni Balkan godišnje konzumira oko tri milijarde kubnih metara gasa, dok je ukupna evropska godišnja potrošnja nešto malo manje od 200 milijardi kubnih metara, od čega iz Rusije dobavljaju oko 170 milijardi. Kako navodi institut, BiH godišnje potroši oko 230 miliona kubnih metara ruskog gasa, Sjeverna Makedonija oko 140 miliona, a Srbija je najveći potrošač s oko dvije milijarde kubnih metara.
Što se tiče našeg regiona, dva glavna nova pravca dolaze iz Turske, od kojih bi jedan – Turski tok – dopremao ruski gas, dok bi drugi kroz jadransko-jonski cjevovod, preko TANAP-a na Balkan dovozio azerbejdžanski gas.
SAD i EU preferiraju azerbejdžanski gas, jer su zabrinute da bi Turskim tokom mogao porasti uticaj Rusije u regionu, a EU investira u terminale za tečni gas, kako bi SAD mogla dovoziti svoj gas.
Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH, zalaže se za dovođenje kraka Turskog toka u RS, ali ne blokira izgradnju i drugog gasovoda. Mirko Šarović, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kaže da je u interesu BiH diverzifikacija i dovođenje gasa iz što više različitih izvora.
“Glupo je da se mi utrkujemo i upoređujemo jedan ili drugi tok. Lično mi je svaki koji prolazi preko ove zemlje važan, jer na taj način možemo sebi obezbijediti sigurno snabdijevanje i čak možemo da ubiremo takse”, naveo je Šarović.
SAD su nedavno pokrenule inicijativu da radi povećanja vlastitog uticaja i suzbijanja uticaja Rusije u regionu pokrenu investicioni fond s ciljem investiranja u energetiku i druge oblasti u zemljama zapadnog Balkana, o čemu je nedavno govorio Metju Palmer, specijalni izaslanik SAD, prilikom svjedočenja u američkom Kongresu.
“Ako želimo podržati zemlje zapadnog Balkana s ciljevima koje smo sami zacrtali, moramo pojačati naš vlastiti angažman i investirati u region, kako bismo ojačali partnerstva s ovim regionom”, rekao je Palmer.
Iz EU nam kažu da su obezbijedili čak milijardu evra za infrastrukturne projekte na zapadnom Balkanu i dodatne fondove za tehničku pomoć.
“Izgradnja efikasne energetske infrastrukture i energetske povezanosti preko cijelog regiona je jedna od šest prioritetnih inicijativa u novoj strategiji EU za podršku transformaciji zapadnog Balkana. Ona predviđa dodatne investicije EU od preko milijardu evra u daljem razvoju infrastrukture u zemljama regiona”, kažu oni.
Domaći stručnjaci mahom govore da ova vrsta zainteresovanosti za naš region znači samo da će cijene energenata padati narednih godina, što znači jačanje konkurentnosti balkanske i evropske privrede.
