Ministar energetike i rudarstva Saša Mujović pokrenuo je sa mrtve tačke pitanje Biećkog jezera, a za CdM najavljuje konkretne korake. Formiranje Radne grupe sa eminentnim stručnjacima, koja će raditi na ovom pitanju kako bi Crnoj Gori pripala određena naknada za korišćenje akumulacija ovog jezera, što Crnoj Gori, kako naglašava, dozvoljavaju brojne deklaracije, pravila i međunarodne konvencije.
Međutim, stvari nijesu tako jednostavne. Mujović se zalaže za pregovore i dogovor kroz formiranje Komisije koja će se baviti ovim pitanjem i doći do optimalnog rješenja. Druga opcija je arbitraža, što je komplikovaniji pristup i proces koji je jako skup.
“Sve deklaracije koje sam već pominjao, sva prava i pravda su na našoj strani. Postoje dvije opcije kako se ovo pitanje može rješavati. Jedna varijanta je da se zajedničkim dogovorom, kroz rad Radnu grupu koju će formirati sa jedne strane Crna Gora, a sa druge strane BiH ili entitet Republika Srpska, jer tu moramo biti pažljivi i bićemo, jer mi ne pada na pamet da kršim dobre međudržavne odnose ili da bilo koji entitet favorizujem, kako bismo mogli razgovarati i pregovarati”, navodi on.
Drugi način je, objašnjava, arbitraža. Mujović tu podvlači važnu stavku.
“Politički ostrašćeni i oni koji ne promišljaju baš duboko, reći će da je sve pravo na našoj strani, i da pokrenemo arbitražu. Ipak, moramo znati da to nije baš tako jednostavno, niti lako. Arbitraže traju dugo, skupe su, a to država plaća. Ovaj problem postoji desetinama godina unazad i nije ga lako riješiti. Nameće se i važno pitanje, koja je to relevatna Komisija koja može da utvrdi, ko će presjeći i reći toliko prilada Crnoj Gori i toliko pripada drugoj strani. Više sam pristalica dogovora na nivou dvije države”, kaže ministar u razgovoru za CdM.
Objašnjava šta je njegov plan po ovom pitanju.
“Moja ideja je da se krene u formrianje radnih timova. U taj tim Crna Gora da uključi najbolje što ima, i zamolio sam, prilikom nedavnog susreta, da mi CANU delegira svoje članove koji će bitii uključeni i to radno tijelo. Što se mene tiče, dobrodošli su svi oni pravnici, hidrolozi, svi koji na bilo koji način mogu doprinijeti da naša Radna grupa bude maksimalno poštovana i da bude znavena, da zna šta će i koliko tražiti, kolika je mjera ustupaka koje možemo napravit”, jasan je Mujović.
Kada je riječ o ovom pitanju, Mujović podsjeća na nekoliko studija koja su rađene, a u onoj iz 2005. se kaže da 40 odsto sliva Bilećkog jezera pripada Crnoj Gori i da je 24 odsto ukupne akumulacije pripada Crnoj Gori.
Napominje da se od 2005. godine do danas, situacija izmijenila.
“Da li tolike vode danas zaista postoje, da li je to dobro izmjereno? Svakako to treba ažurirati i inovirati. I tu tražiti neko kompromisno rješenje. Bojim se da će se ta naknada za ono što do sada nije naplaćeno, koja se mjeri milionima kilovat časova proizvedene električne energije, teško naplatiti retroaktivno. Nisam tu veliki optimista. Nije jednostavno”, kaže ministar energetike i rudarstva.
Podvlači i da od 1992. godine Nikšić ne dobija koncesionu naknadu za potopljenu teritoriju, ali smatra da je to nešto što je najrealnije i da to ćemo najbrže riješiti.
“Mislim da tu niko nema nšta protiv. Mislim da je tu riječ od 600 do 700 hiljada eura na godišnjem nivou, ta koncesiona naknada za potopljenu teritoriju. Mislim da je to najrealniji i najizvjesniji vid obeštećenja koji ćemo dobiti”, jasan je Mujović.
Kada je riječ o Bilećkom jezeru, prema riječima ministra, on će insistirati da radne grupe rade i predlože neko održivo rješenje.
“Postoje projekti novih HE gdje se može valorizovati zajednička energija i potencijal Bilećkog jezera. Takođe, jedan dio vode tog jezera mogao bi se iskoristiti za napajanje Boke, odnosno Kotora, što bi bilo važno. Opcija ima više. Koja je najrealnija, teško je procijeniti. Ali, hajde da idemo redom. Da vidimo šta bi bili zaključci tog zajedničkog radnog tijela, te Komisije, da vidimo kakav će biti stav Evrope i Amerike prema RS, i mogućnosti da se sa njima ulazi u zajedničke projekte. I to treba imati na umu”, zaključio je Mujović.
Izvor: CdM
