Zlato je u većem dijelu svijeta radi rijetkosti i hemijskih karakteristika (ne rđa, ne korodira, ne gubi sjaj, a lako se fizički obrađuje) hiljadama godina služilo kao novac i sredstvo čuvanja vrijednosti te se i danas smatra najsigurnijom opcijom čuvanja vrijednosti, a pogotovo u odnosu na papirni novac.
Potražnja za zlatom posebno raste u nesigurnim vremenima kao što su recesije i ratovi. Kriza koja je počela 2008. godine bila je najveća ekonomska kriza još od Velike depresije s kraja 1920-ih, a dovela je do povećane vjerovatnosti bankrota važnih banaka pa čak i država. Stoga su mnoge institucije i individualni investitori počeli povlačiti depozite iz banaka i državnih obveznica te kupovali zlato da bi se zaštitili od najgoreg scenarija. Radi toga je cijena zlata počela naglo rasti, a to je privuklo i špekulante na finansijskim tržištima koji su stvarali dodatnu potražnju i time još više podizali cijenu zlatu.
Od početka 2008. godine – kad je cijena zlata bila približno 800 USD po unci – do 2011., cijena zlata porasla je više od 140% te premašila cijenu od 1900 USD po unci.
Mnogi su očekivali da će cijena zlata nastaviti rasti jer su centralne banke gotovo svih razvijenih zemalja, a pogotovo američka centralna banka, pokrenule različite programe podsticanja ekonomske aktivnosti kroz koje su štampale hiljade milijardi dolara novog novca i ubacivale ih u finansijski sistem. Povećanje količine novca u pravilu dovodi do porasta cijene svih fizičkih dobara, jer se količina fizičkih dobara relativno sporo povećava, a količina papirnog i digitalnog novca se može značajno povećati preko noći, radi čega novac gubi na vrijednosti.
Dodatni razlog rasta cijene zlata u recesijama je i pad kamatnih stopa. S padom prinosa na štednju u bankama i na državne obveznice u situaciji kada se povećava rizik tih oblika investiranja,mnogi štediše i investitori prebacuju novac iz banaka i obveznica u zlato, kojemu cijena u tom trenutku naglo raste. Budući da su za vrijeme recesije centralne banke gotovo svih razvijenih ekonomija spustile kamatne stope gotovo na nulu, golema količina kapitala se počela prelijevati u zlato i ostale plemenite metale.
Kad se kriza počela smirivati te se mogućnost potpunog urušavanja globalnog finansijskog sistema smanjila, velikim investitorima zlato više nije bilo toliko interesantno, te mu je cijena počela padati. Od 2011. godine, kad je dosegnula rekordnu cijenu veću od 1900 USD po unci, cijena zlata pala je za 37%, te trenutno iznosi 1213 USD po unci. Samo od jula ove godine cijena je pala za 10%.
Osim smirivanja krize i vraćanja povjerenja u fiat valute, uskoro više neće biti ni drugog najvažnijeg razloga rasta cijene zlata – niskih kamatnih stopa. Najveća i najvažnija centralna banka na svijetu (američke Federalne rezerve) već dugo najavljuje da dolazi trenutak kada će početi dizati kamatne stope.
Ciklusi spuštanja i dizanja kamatnih stopa u pravilu traju godinama te će vjerojatno i ovaj puta rast kamatnih stopa biti dugotrajan. Zbog toga će sve više investitora odustajati od zlata na kojem ne dobivaju nikakve kamate i prebacivati svoja sredstva u banke, obveznice i akcije na kojima mogu zaraditi barem nekoliko procenata godišnje.
S obzirom na to da je cijena zlata već sada, prije početka dizanja kamatnih stopa, pala 37%, vrlo je lako moguće da će još značajnije pasti jednom kada ciklus počne. Budući da je trenutna cijena zlata 1213 USD po unci, postoji realna mogućnost da padne ispod 1000 USD po unci u idućih godinu ili dvije. Neki analitičari, među ostalim i analitičari MTradinga – vodeće online brokerske kuće u regionu, upozoravaju da čak ni pad na 900 ili 800 USD po unci ne bi trebao biti veliko iznenađenje upućenima.
Novi veliki trend rasta cijene zlata dogodit će se tek kada dođe do iduće recesije u SAD-u i ostatku Zapadnog svijeta.
Analizu pripremio:
MTrading
