MMF: Pomoć od 650 milijardi dolara za likvidnost nakon pandemije i dalje koristi globalnoj ekonomiji

U svijetu sa višestrukim šokovima koji pogađaju mnoge zemlje – pandemije, ratovi, prehrambene i energetske krize i klimatske katastrofe – međunarodna zajednica ima odgovornost da stane zajedno, da podrži globalnu ekonomiju i sve njene građane.

Jedan primjer takve međunarodne saradnje bila je najveća dosadašnja dodjela specijalnih prava vučenja (SDR) od strane MMF-a u augustu 2021, koja je dala finansijsku injekciju od 650 milijardi dolara za likvidnost u zemljama kako bi pomogla u pokretanju oporavka od pandemijske krize.

SDR su bezuslovna rezervna sredstva koja se izdaju zemljama članicama MMF-a u trenucima stresa kako bi se očuvala globalna stabilnost. SDR se mogu sačuvati kao međunarodne rezerve, koje će poslužiti da ublaže šokove. Ova imovina se takođe može zamijeniti za druge valute i potrošiti na potrebe poput vakcina ili socijalne pomoći.

Dvije godine nakon ove istorijske dodjele sredstava, nova studija MMF-a pokazuje da su ciljevi ispunjeni kroz podsticaje za zemlje članice i pomać globalnoj ekonomiji da izbjegne gore ishode.

No, iz MMF-a najavljuju da su sada spremni da taj model pomoći nastave. Više od 100 milijardi dolara SDR koje su najavile zemlje G20 biće usmjerene od jačih članica MMF ka ranjivim zemljama s niskim i srednjim prihodima, povećavajući direktne koristi od dodjele.

Izvještaj MMF pokazuje da je izdvajanje SDR koristilo svim članicama MMF-a, posebno zemljama s niskim prihodima. Iako su razvijene ekonomije primile najveći dio paketa – čak 376 milijardi dolara, u poređenju s veličinama njihovih ekonomija zemlje s niskim bruto domaćim proizvodom (BDP) u prosjeku su dobile skoro duplo više u odnosu na razvijene ekonomije. A zemlje sa niskim dohotkom i dalje imaju koristi od preusmjeravanja SDR.

Međunarodne rezerve zemalja sa niskim BDP povećane su u prosjeku za 23 odsto (do 40 odsto za zemlje podsaharske Afrike). Neke od ovih zemalja su takođe koristile prostor koji je obezbjeđen dodjelom (u prosjeku oko 2,4 odsto godišnjeg BDP) za potrošnju na posljedice kriza. Izvještaj MMF takođe pokazuje da su SDR korištena da bi se očuvala sredstava za život i dobrobit ljudi.

Zemlje su generalno koristile SDR da povećaju svoje rezervne bafere. Kao rezultat toga, imali su niže troškove zaduživanja. Ovo je pomoglo da se pojačaju korisni efekti alokacije, dozvoljavajući zemljama u usponu i zemljama u razvoju da se zadužuju na tržištima uz niže troškove kako bi pomogle u ispunjavanju hitnih potreba svog stanovništva.

Brojne tržišne ekonomije u razvoju i zemlje s niskim dohotkom takođe su koristile SDR za finansiranje hitnih fiskalnih potreba, uključujući one povezane s pandemijom. Na primjer, Gambija je dio svojih sredstava namijenila novom ultra-hladnom skladištu za vakcine protiv COVID-19, dok je Senegal koristio SDR za podršku domaćoj proizvodnji vakcina i ulaganje u bolnice. Sjeverna Makedonija je iskoristila cjelokupnu alokaciju za davanje subvencija ugroženim domaćinstvima i onima pogođenim pandemijom, povećanje potrošnje na zdravstvo, vakcine i finansiranje kapitalnih projekata. Paragvaj je finansirao svoj plan za hitne slučajeve pandemije.

Izvještaj MMF sugeriše i da su vlade generalno vodile odgovornu politiku, čuvajući SDR za zaštitu od budućih šokova, trošeći ih na kritične potrebe, ne odgađajući neophodna prilagođavanja i reforme. Oni su takođe uglavnom transparentno izvještavali o njihovoj upotrebi SDR. Samo u nekim slučajevima reforme su odgođene, a izvještavanje o korištenju SDR od strane fiskalnih vlasti naišlo na izazove.

Iako se zemlje koje su potrošile SDR sada suočavaju sa višim troškovima kamata, oni su i dalje niži od alternativnog tržišnog finansiranja. Sa višim globalnim kamatnim stopama, ukupni dugoročni očekivani troškovi korišćenja SDR-a su se više nego utrostručili od avgusta 2021. Ipak, troškovi kamata koji dospijevaju na alokaciju SDR ostaju znatno ispod alternativnog tržišnog finansiranja i trebalo bi da se kontrolišu uz zdrave makroekonomske politike, čak i ako kamatne stope ostanu duže visoke.

Prednosti SDR kanalisanja

Zemlje sa jakom pozicijom platnog bilansa – generalno razvijene i velike zemlje sa tržišta u razvoju – pokazale su odgovornost prema globalnoj zajednici obećavajući dio svoje alokacije za podršku ranjivijim članovima, a spremne su i da obezbijede valute u zamjenu za SDR kroz dobrovoljne trgovinske operacije.

Kao dio šireg usmjeravanja napora za podršku zemljama od pandemije, međunarodna zajednica je mobilizovala najavljenih 45 milijardi dolara za MMF fond za smanjenje siromaštva i rast, i još 42 milijarde dolara za trast za otpornost i održivost, koji pomaže ljudima u zemljama sa niskim i srednjim prihodima za dugoročne strukturne izazove, kao što su klimatske promjene.

Ovo je od suštinskog značaja kako bi MMF mogao da nastavi da pruža pristupačno finansiranje svojim siromašnim i ugroženim članovima. Takođe se ulažu napori da se SDR dalje kanališu kroz multilateralne razvojne banke u korist zemalja sa niskim i srednjim dohotkom.

Kolektivna odgovornost

Odgovornost ne prestaje ovdje. Sa iznosom od skoro jednog biliona dolara u SDR dodijeljenim do danas, međunarodna zajednica ima zajedničku odgovornost da pažljivo procijeni sve buduće odluke o izdavanju SDR i osigura transparentnost u korištenju takvih globalnih rezervnih sredstava. Konkretno, članice već dadan treba da uzmu u obzir uslove sa višim kamatnim i stopama inflacije, što upotrebu SDR čini skupljim. Zemlje takođe moraju biti razborite, odgovorne i transparentne u svojim postupcima i korištenju SDR da pomognu svojim ljudima.

Snažnije ekonomije moraju nastaviti da pojačavaju efekte alokacije iz 2021. pretvarajući svoja obećanja u stvarne doprinose i, koliko je to izvodljivo, povećavajući iznose dobrovoljnog usmjeravanja SDR. Ovo je ključno za adekvatno finansiranje globalne finansijske sigurnosne mreže i podršku ranjivim zemljama koje se suočavaju sa višestrukim šokovima i izazovnim tranzicijama.

Ukratko, dok je izdvajanje SDR vrlo koristan i važan mehanizam za izgradnju povjerenja i jačanje globalne ekonomske i finansijske otpornosti, ta sredstva nisu „prijeki lijek“ za sve. To se mora posmatrati kao dio šireg spektra mjera podrške. Ovo uključuje mjere koje je MMF implementirao i koje će nastaviti da primjenjuje kako bi podržao svoje članstvo u svijetu podložnom šokovima, i to kroz savjete o monetarnim i drugim politikama, finansijsku podršku i tehničku pomoć.

Izvor: MMF/B.Lauwers, C.Pazarbasioglu

Prevod: Bankar.me

Slični Članci