Nakon godine relativno zdravog rasta globalne ekonomije, ekonomisti za 2018. godinu predviđaju više-manje slične rezultate, no među prijetnjama statusu quo izdvajaju mjere centralnih banaka, trgovinske barijere i mjehure na tržištima.

Takve prognoze rasta, koji ne bi trebao biti ni previše snažan ni previše slab, već optimalan, slikovito nazivaju scenarijem po uzoru na dječju priču „Zlatokosa i tri medvjeda“, ali je razlika u tome što u ovom scenariju baš i nisu na vidiku tri medvjeda, piše Reuters.

Radi se o tome da sve više-manje govori da će rast u 2018. godini biti snažniji od ovogodišnjeg. Dio toga može se pripisati činjenici da su ekonomisti uglavnom bili u krivu prošle godine, podcjenjujući ovogodišnje ekonomske rezultate, ponajprije za eurozonu i Japan.

Međunarodni monetarni fond (MMF) je za 2017. godinu, recimo, procijenio da će globalni rast iznositi 3,4 posto, pri čemu su najrazvijenije ekonomije svijeta trebale porasti u prosjeku 1,8 posto. Sada očekuje da će globalni rast dostići 3,6 posto u ovoj godini, a onaj u razvijenim ekonomijama 2,2 posto.

Za eurozonu su procjenjivali rast od 1,5 posto u ovoj godini, a za Japan od 0,6 posto. Sada procjenjuju da će rast biti 2,1 posto u eurozoni, a 1,5 posto u Japanu.

„Brži rast zahvaća gotovo dvije trećine svjetske populacije“, objavljeno je u decembru na MMF-ovom blogu.

Takva kretanja podstakla su optimizam među nekim ekonomistima. U Nomuri su ekonomisti među optimističnijima: „Globalni rast ima daleko više samo-jačajućih karakteristika sada nego u bilo kojem trenutku u proteklih 20 do 30 godina“.

No medvedi iz priče o Zlatokosi doista se u nekom trenutku pojave. Postoji čitav niz potencijalnih i političkih i ekonomskih rizika za status quo. No kao što je to u ovoj bajci, uzmimo samo njih tri: centralne banke, trgovinu i mjehure.

U prvom slučaju postoji opasnost da će biti greški na planu politika, što bi pogodilo dužnike. Drugi se odnosi na ponovni američki protekcionizam, ili ljutnju na kineski izvoz, što bi potaknulo kaznene mjere, trgovinske barijere koje guše rast. Treći slučaj govori o neočekivanim tržišnim gubicima koji bi pritisnuli potrošnju i potražnju.

Dio globalnog ekonomskog uspjeha u 2017. pripisuje se kombinaciji vrlo popustljive monetarne politike i kompetentnog upravljanja centralnih banaka nastojanjima da odvikavaju svijet od takvih poklona. U 2018. Fed se sprema za još tri povećanja kamatnih stopa, Evropska centralna banka (ECB) će postupno početi smanjivati kupovinu obveznica, a Kina će podići kamatne stope.

Sve to pomno su osmislili političari, no greške se mogu dogoditi pa i najmanja, značajnija promjena brzine može dovesti do oštrog smanjenja potrošnje kako građana tako i kompanija.

Iznos ukupnog američkog korporativnog duga doseže gotovo 8.800 milijardi dolara, podaci su američke grupe u industriji hartija od vrijednosti Sifma.To je povećanje od 35 posto od 2010. godine i glavni je pokretač ekspanzije korporacija.

„Rizici po financsjsku stabilnost predstavljaju veću prijetnju nastavku ciklusa rasta nego što to čine rizici po stabilnost cijena“, napisao je ekonomista Morgana Stanleya Chetan Ahya u izgledima za 2018. godinu, ističući da su američke korporacija najizloženije višim kamatnim stopama.

Ovaj je put drukčije

To implicira da zaoštravanje monetarne politike kako bi se zauzdao prekomjerno robustan rast ili inflacijski rizici stvara kredite manje dostupnima. Odatle strah u Washingtonu, Frankfurtu, Beijingu i Tokiju.

Mjehure je teško izmjeriti sve dok ne prsnu. Postoji tendencija da se kaže „ovaj je put drukčije“, sve dok se ne pokaže da nije. No jednu stvar koju su ekonomisti naučili iz kriza na finansijskim tržištima u ovom vijeku je da one dovode do kolapsa.

U Svjetskoj banci procjenjuju da je stopa globalnog rasta pala s oko 4,4 posto u 2000. na oko 1,9 posto u 2001. , kad je došlo do pucanja mjehura dot. com industrije, a da je finansijska kriza izazvala spuštanje stope rasta s oko 4,3 posto u 2007. u negativno područje, odnosno u pad ekonomije od 1,7 posto u 2009. godini.

Ono što tada slijedi je da neočekivani gubitci u finansijskim instrumentima izazivaju prestanak potrošnje kompanija i potrošača, dovodeći do naglog posustajanja rasta, vala otkaza i nemogućnosti vraćanja dugova.

Mnoštvo je primjera kategorija imovine koja je brzo i kontinuirano rasla u posljednjih godinu dana. Najočigledniji primjer toga je snažan rast vrijednosti bitcoina.

Analitičar u banci Societe Generale Albert Edwards priznaje da s tržištima dionica na tako visokim nivoima , ne bi mnogo trebalo da se smjer preokrene.

SEEbiz