Sva bivša državna preduzeća u Crnoj Gori imaju pravo korišćenja, ali ne i vlasništva nad zemljištem. Da bi postali vlasnici zemljišta, to treba da traže od Vlade i da ispune određene kriterijume. Do sada je Vlada u svega šest slučajeva odobrila da se pravo korišćenja zemljišta pretvori u pravo vlasništva i uglavnom se radilo o hotelima.
Kako je do sada imovina dosta bivših državnih firmi prodata kroz stečaj, pitali smo predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da li je stečajna uprava za prodaju zemljišta imala ovakvu odluku Vlade ili su prodavali samo objekte i opremu.
JOVANIĆ: Privredni sud, u okviru zakonom utvrđenih nadležnosti u stečajnom postupku shodno članu 419 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima izdaje mišljenje da je u stečajnom postupku plaćena tržišna naknada za zemljište koje je prodato u stečajnom postupku. To je saglasno sa pravnim stavom Privrednog suda Su.br. 1254-1/17 od 26. oktobra 2017. godine. U konkretnom radi se o zakonskoj obavezi suda da postupi na osnovu zahtjeva kupaca imovine u stečaju. Ova odredba obavezuje sud da kupcu imovine u stečajnom postupku, na kojoj stečajni dužnik ima evidentirano pravo korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja na zemljištu koje je u društvenoj, sada državnoj svojini, izda mišljenje da je za tu imovinu plaćena tržišna naknada u stečajnom postupku. Ovakvo mišljenje suda ima obavezujuću snagu izvršne sudske isprave.
Dakle, sud ne pretvara pravo korišćenja u pravo svojine, već kupac ima pravo da se na osnovu takvog mišljenja kod nadležnog organa Uprave za nekretnine upiše kao vlasnik nepokretnosti, na osnovu kojeg mišljenja je organ uprave dužan da postupi budući da mišljenje ima snagu obavezujuće sudske isprave.
POBJEDA: Da li je svim preduzećima koja se prodaju u stečaju pravo korišćenja pretvoreno u pravo vlasništva?
JOVANIĆ: Sud nema zakonsko ovlašćenje, odnosno nije nadležan da pretvara pravo korišćenja u pravo svojine. Sud izdaje mišljenje da je plaćena tržišna naknada, kupcima i sticaocima imovine u kojima je stečajni dužnik imao evidentirano pravo korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja na zemljištu koje je u društvenoj, sada državnoj svojini. Ukoliko stečajni dužnik ima pravo svojine, tada bi zakonsko rješenje bilo neprimjenjivo i bespredmetno.
Za zemljište u stečajnom postupku za koje nije plaćena tržišna naknada sud nije davao mišljenja i jedino takvo zemljište može ostati u svojini države na kome vlasnici objekta imaju pravo preče kupovine ili pravo prečeg zakupa, a što je u skladu sa članom 419 stav 2 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Dakle, u svim do sada izdatim mišljenjima Privrednog suda plaćena je tržišna naknada za imovinu koja je bila predmet prodaje, što upućuje na zaključak da je sud postupao samo i isključivo u skladu sa zakonom.
POBJEDA: Da li je Privredni sud prije prodaje imovine KAP-a u stečaju dobio odluku Vlade daje pravo korišćenja zemljišta pretvorila u pravo vlasništva?
JOVANIĆ: Stečajni postupak je sudski postupak, koji se sprovodi u skladu sa odredbama Zakona o stečaju kao leks specialis. Danom otvaranja stečajnog postupka prestaju zastupnička i upravljačka prava izvršnog direktora, zastupnika i punomoćnika, kao i organa upravljanja stečajnog dužnika i ta prava prelaze na stečajnog upravnika.
Dakle, za prodaju imovine u stečajnom postupku nije potrebno niti odobrenje Vlade, kao ni bilo kojeg drugog organa ili institucije, već se postupak i način prodaje vrši isključivo u skladu sa odredbama Zakona o stečaju.
Pobjeda
