Najveći svjetski gradovi do 2030. godine biće smješteni u zonama snažnog rasta, uglavnom u Aziji. Istovremeno, urbanizacija koja se oslanja na razvoj srednje klase postaviće nove izazove za infrastrukturu, navodi se u studiji istraživačke kompanije “Ernst&Jang”.
Više od dvije trećine svjetske populacije živjeće u gradovima, čak i u Kini, Indoneziji ili Gani, a do 2030. polovina 50 najvećih gradova u svijetu nalaziće se u zemljama u razvoju, prenosi francuski list Figaro.
Pri tom, osam evropskih gradova nestaće sa ove liste a umjesto njih pojaviće se još devet kineskih, tako da će iz ove zemlje na listi 50 najvećih biti ukupno 17 megalopolisa. Takođe, Lagos, najnaseljeniji grad Nigerije, za 15 godina udvostručiće broj stanovnika na oko 25 miliona.
Galopirajuća urbanizacija oslanja se na ubrzani rast srednje klase i njihove potrošnje, kao i na povećanje bruto društvenog proizvoda. U studiji se navodi primjer Meksiko Sitija za koji se prognozira rast BDP-a u periodu od 2013. do 2030. za više od 60 odsto, što je znatno brži tempo od prognoze za većinu evropskih ili japanskih gradova.
Istraživanje je takođe pokazalo da će bruto društveni proizvodi 150 najvećih gradova u Kini biti trostruko veći do 2030, odnosno sa osam hiljada dolara porašće na 25 milijardi dolara.
Kina će brojati 45 miliona urbanih domaćinstava sa prihodima većim od 70 hiljada dolara godišnje, što će Šangaj, prema ovom kriterijumu, podići na osmo mjesto u svijetu sa današnje 69. pozicije.
Kupovna moć takođe će se znatno poboljšati i na afričkom kontinentu. Prema prognozi, oko 30 miliona ljudi imaće godišnji prihod od 5.000 do 10.000 dolara, što će ipak i dalje biti daleko ispod onog u razvijenim zemljama.
Kako se navodi, potrebne su 172 godine da bi BDP po stanovniku u Lagosu bio jednak onom u Njujorku, 35 godina da dostignu standard građana u Pekingu, a 40 godina u Sao Paolu.
