Dok se u Hrvatskoj ne vidi kraj, talas iseljavanja iz zemalja istočne Evrope u zapadne zemlje na silaznoj je putanji.
Kako piše Economist, od 2010. godine je neto emigracija pala u devet od 11 postkomunističkih zemalja. Štaviše, ponegdje se već može govoriti o „bumerangu radne snage“, povratku onih obrazovanijih kućama.
Iz istočnih zemalja je, pišu u Economistu, u Britaniju godišnje stizalo u periodu 2010.-2015. više od 30.000 migranata iz zemalja koje su u Evropsku uniju ušle 2004. godine, a lani je taj broj pao na samo 5.000. Djelimično je to, jasno, zbog Bregzita, ali smatraju da se može objasniti i rastom potražnje za radnicima u istočnoj Evropi.
U Rumuniji je, napominju, stopa nezaposlenosti pala na 5,3 odsto, a u Češkoj na 2,9 odsto. Čak 73 odsto mađarskih proizvođača kažu da ne mogu da pronađu radnike koji im trebaju. S druge strane, plate rastu – u Češkoj su porasle pet odsto u odnosu na godinu ranije, a u Mađarskoj za 15 odsto, zbog velikog skoka minimalne plate.
Nije, međutim, u EU na relaciji zapad-istok nastupila harmonija po pitanju radnika, daleko od toga.
Tako je prošle nedjelje francuski predsjednik Emanuel Makron obilazio neke istočnoevropske članice u misiji zaštite francuskih radnika od „nepoštene konkurencije“.
Radi se o tome da kompanije iz istočne Evrope dobijaju poslove u razvijenijim članicama poput Francuske i na gradilišta, kad su u pitanju građevinske kompanije, dovode svoje radnike koji su (još uvijek) jeftiniji od lokalnih.
Za tu se praksu primjenjuje termin „izaslani radnici“ koji se koristi u smjernici Evropske komisije o uslovima angažovanja i plaćanja tih radnika, a koju je Makron kritikovao kao izdaju evropskoga duha, tokom prošlonedjeljne posjete Austriji.
Nakon toga se još susreo i sa slovačkim i češkim premijerima te je, čini se, dobio obećanja da će te zemlje pristati na dogovor o reformi pravila za strane radnike kojima bi se smanjio „socijalni damping“ u starim članicama EU, odnosno ti bi radnici morali biti jednako plaćeni kao i lokalni.
Ostaje da se vidi kako će na taj predlog reagovati ostale istočnoevropske zemlje koje su do sada blokirale promjenu te smjernice, a među njima i Hrvatska, pa zakuvavanje oko tog pitanja treba očekivati uoči oktobarskog samita EU.
Strani radnici čine tek jedan odsto evropske radne snage, ali izazivaju pažnju, a brojni su i primjeri manipulacija kompanija u nastojanima da angažuju jeftinije radnike s istoka EU.
Nezadovoljne time kako evropska smjernica rješava pitanje stranih radnika, neke članice su već same postrožile regulativu.
Tako je, na primjer, austrijska kompanija Andritz ljetos kažnjena sa 22 miliona eura zbog angažovanja radnika hrvatske kompanije “Đuro Đaković Montaže” (kazna još nije pravosnazna) na obnovi kotla u austrijskoj fabrici celuloze 2014. godine.
B92
