Ako laže koza, ne laže rog. Tako bi se u najkraćem mogao opisati najnoviji izvještaj Međunarodne agencije za energiju (IEA), koji pokazuje da se ulaganja na tržištu energije kreću u sasvim suprotnom pravcu od deklarativne brige za životnu sredinu.
Izvještaj pokazuje da su ulaganja u nove projekte pronalaženja i proizvodnje nafte i gasa i u novu infrastrukturu porasla u 2018. za 4 odsto, a posle pet godina, u prethodnoj su porasla i ulaganja u nove projekte vezane za eksploataciju uglja, i to za 2 odsto. Istovremeno, u 2018, godini ulaganja u nove projekte obnovljivih izvora energije smanjena su za 2 odsto.
Nafta je sve skuplja, američke kompanije bilježe rekordnu proizvodnju „crnog zlata“, a MOL je za 10 odsto povećao dobit EBITDA u 2018. godini, samo su neki od primjera koji se navode u izvještaju.
Ukupno je prošle godine u izvore energije, uključujući obezbjeđivanje energentima i sektor električne energije, uloženo 1.850 milijardi dolara, što je na približno istom nivou kao i 2017. godine, nakon što je u prethodne tri godine zabilježen blagi pad ulaganja. Suprotno Pariskom sporazumu, uočljivo je da zbog nedostatka jasnih smjernica ovog, ali i ranijih sporazuma o ublažavanju posljedica klimatskih promjena, investitori se okreću projektima sa kraćim rokovima realizacije, što bi u budućnosti moglo povećati razliku između ponude i potražnje za energijom, upozorava IEA.
Gomilanje zarade i rizika za budućnost
Ako je suditi prema aktualnim trendovima, ulaganja u sve izvore energije, uključujući naftu, gas i ugalj, neće biti dovoljna da se podmiri projektovana globalna potražnja za energijom u idućih deset godina. Agencija je u najnovijem izvještaju procenila potrebna ulaganja prema dva različita scenarija.
Prvi predviđa nastavak postojećih investicionih trendova, prilagođenih dobrovoljnim planovima pojedinih zemalja čiji je cilj smanjenje emisije ugljen dioksida. U tom slučaju, osim nedovoljne količine energije u skorijoj budućnosti, u sljedećih 80 godina temperatura na Zemlji bi porasla za nešto manje od 3 stepena Celzijusa u odnosu na predindustrijsko razdoblje.
Drugi scenario je potpuno usklađen s Pariskim sporazumom. Njegova realizacija bi, međutim, zahtijevala dvostruko veća ulaganja u obnovljive izvore energije u sljedećih deset godina, odnosno sa 304 milijarde dolara u 2018. na 606 milijardi dolara. U istom periodu, ulaganja u proširenje elektrodistribucionih mreža i skladištenje struje u baterije morala bi da porastu za više od 50 odsto, na 464 milijarde dolara.
Imajući u vidu postojeće trendove, potonji scenario je očigledno previše ambiciozan i dugoročan u odnosu na kalkulacije energetskih kompanija o mogućim zaradama u što kraćem periodu, rezignirano zaključuje izvršni direktor IEA Fatih Birol i dodaje: „Ukratko, gomilamo rizike za budućnost“.
Tim prije, što drugi scenario predviđa da i u slučaju da se ispoštuje Pariski sporazum i shodno tome preusmjere ulaganja, za deset godina neće biti dovoljno energije na tržištu ukoliko se bitno ne uvećaju i investicije u nuklearnu energiju, i to sa prošlogodišnjih 47 milijardi na oko 76 milijardi dolara u narednoj deceniji.