Fingiranje saobraćajnih nezgoda radi naplate štete od osiguravajućih kuća  jedno je od teže dokazivih djela, smatraju pravni stručnjaci, piše Pobjeda.

Udesi se obično „režiraju” noću, bez svjedoka. Za tu namjenu koriste se skuplji automobili, kasko osigurani i starija vozila. Nakon „sudara” učesnici zovu policiju, radi se uviđaj i procjena štete.

Ovo krivično djelo pravno je kvalifikovano kao „navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja”. Prema podacima Osnovnog suda u Podgorici, u posljednje dvije i po godine četiri osobe su osuđene i to na zatvorske, uslovne i kazne rada u javnom interesu.

Advokat Srđan Lješković za Pobjedu objašnjava da je to krivično djelo posljednjih godina učestalo kod nas jer počinioci smatraju da na lak način mogu doći do većeg iznosa novca.

“U početku je to prolazilo dok se osiguravajuće kuće nijesu obratile policiji za pomoć, koja je u saradnji sa vještacima saobraćajne struke koje angažuju osiguravajuće kuće uvidjela šemu oko lažiranja saobraćajnih nezgoda. Cilj počinioca ovih krivičnih djela je fingiranje saobraćajne nezgode i dovođenje u zabludu policijskih službenika da sačine izvještaje o prekršaju sa lažnim podacima, radi namirenja štete od osiguravajućih društava”, navodi Lješković.

Kako je objasnio, osumnjičeni za ovo krivično djelo su kao vozila koja su izazivala saobraćajne nezgode koristili automobile niže klase i manje vrijednosti, uredno registrovana, a kao oštećene automobile vozila visoke klase i velike vrijednosti, registrovana u vlasništvu kako privatnih lica tako i inostranih rentakar agencija.

“Prvi korak je namještanje saobraćajne nezgode, drugi korak je dostavljanje osiguravajućim društvima falsifikovane dokumentacije i na taj način se radnici osiguravajućih društava dovode u zabludu”, ističe Lješković.

Osiguravajuća društva, kako dodaje, vidjela su da nešto nije u redu kada su u izvještajima o nezgodama učestalo počela da se pojavljuju ista imena i prezimena ljudi u vezi sa naplatom štete.

“Lažiranje saobraćajnih nezgoda teško je dokazivo. I kada policija prekine jedan lanac organizatora lažnih saobraćajnih nezgoda, nije isključeno da se sličan niz ne nastavlja. Osiguravajuća društva oštećena u prevarama ove vrste sumnjaju da se nešto slično još odvija. Često im se događa da se u sličnim odštetnim zahtjevima, samo sada sa drugim imenima i prezimenima, pojavljuju uvijek ista imena zastupnika i doktora koji potpisuju medicinsku dokumentaciju”, dodaje on.

Najvažniji elementi tih krivičnih djela, kako dodaje, su davanje lažnih mišljenja i podnošenje lažnih izvještaja prilikom isplate štete.

“O kom obimu kriminala je riječ, najbolje govori podatak da je u Evropi (prema podacima iz 2012. godine) na ime lažnih ,,šteta“ isplaćeno 10 milijardi eura. Za lažne tjelesne povrede osiguravajuće kuće dale su čak tri milijarde. Posljednjih godina, prevare u osiguranju čine oko četiri procenta krivičnih djela u sveukupnim prevarama. Modus za ova djela su nepravilne dijagnoze, lažiranje nezgoda, prevare s polisama i dogovorene krađe vozila. U fingiranim saobraćajnim nezgodama ponekad je uključen čitav tim profesionalaca, među kojima su ljekari, punomoćnici, vještaci, svi koji svoje znanje koriste u izvršenju krivičnog djela”, objašnjava Lješković.

Počinioci tih krivičnih djela se obično brane da nije istina ono što im tužilaštvo i policija stavljaju na teret i da su istiniti navodi koje su oni iznijeli osiguravajućim društvima.

Krivično djelo navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja postoji onda kada neko namjerno navede nadležni organ da u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri šta god neistinito što može da služi kao dokaz u pravnom saobraćaju. Za takvo krivično djelo predviđen je zatvor od tri mjeseca do pet godina. Zatvorom će se kazniti i ko takvu ispravu, zapisnik ili knjigu upotrijebi iako zna da su neistiniti. Kod nas se kazne kreću od uslovne do 60 dana pa na više, čak i do dvije godine zatvora, u zavisnosti od drugih okolnosti koje prate počinioca.