Kvalifikovana umjesto pomoćne radne snage – ova promjena statusa mogla bi biti ostvariva i za strance u Njemačkoj, koji koriste mogućnosti za priznavanje diploma.

Za njegove kolege se isplatilo to što su se odlučili da pokrenu proces priznavanja ranije stečenih diploma, prenosi Štefen Rudolf, član sindikalnog savjeta u firmi Randštad.

“Srećni su što više ne rade kao pomoćnici, što su činili godinama, nego su u prilici da posao i kao kvalifikovani radnici, što se i plaća više”, objašnjava Rudolf.

Firma Randšad se bavi iznajmljivanjem i posredovanjem u pronalasku radne snage. Pod ugovorom ima oko 50.000 radnika širom Njemačke. Oko 45 odsto njih su pomoćni radnici. Štefen Rudolf ističe kako Randštat nema pregled koliko tih radnika ima diplome koje su stekli u svojim domovinama.

Stvari su se promijenile u novije vrijeme, kada u Randštadu primaju nove radnike pod ugovor.

“Kod prvog razgovora možemo ustanoviti koje kvalifikacije i kompetencije imaju oni koji se prijavljuju. Ukoliko steknemo utisak da to ima smisla, onda se pobrinemo da se prikupe sva dokumenta i zajednički pokrećemo proces priznavanja diploma. Randštad preuzima troškove. Ova firma, sama ili uz pomoć Agencije za rad, finansira i dokvalifikaciju, ukoliko je to potrebno”, dodaje Rudolf.

Tražena kvalifikovana radne snaga

I manje firme u međuvremenu podržavaju svoje radnike u ovom procesu. Primjer za to je firma Horst Buš Elektrotehnik GmbH iz Hamburga. Ova firma je platila proces priznavanja diploma za trojicu svojih radnika koji potiču iz Velike Britanije, Poljske i Bugarske. Njih trojica sada mogu da rade na gradilištu kao električari. To zanimanje nije zakonski zaštićeno i za to nije potrebna neka posebna diploma. Ipak, ne smije baš svako da radi na električnim vodovima, a i firma koja ima kvalifikovane radnike može drugačije da se postavi na tržištu.

“Firmama su za određene vrste radova potrebni stručni radnici. U suprotnom, osiguravajuće firme odbijaju da isplate odštetu u slučaju da dođe do nekih problema. Zbog toga firme motivišu svoje radnike da pokrenu proces priznavanja diploma”, pojašnjava Peter Kirner. On je savjetnik u preduzeću “Netzwerk IQ – Integration durch Qualifizierung” (Mreža za integraciju uz pomoć kvalifikacije). Kirner dodaje kako neke firme i nisu zainteresovane za priznavanje diploma, jer bi onda te radnike morale i da plaćaju više.

Priznavanje diploma se isplati

U jednom izvještaju njemačkog Saveznog instituta za obrazovanje u privredi (BIBB) navodi se kako klinike i starački domovi u Njemačkoj one koji se prijave za posao i pre bilo kakvih razgovora šalju na savjetovanje o priznavanju diploma. Poslovi u zdravstvu i u staračkim domnovima su zakonski strogo uređeni i njih mogu da obavljaju samo oni sa odgovarajućom kvalifikacijom. U ovoj branši već sada postoji veliki nedostatak kvalifikovane radne snage.

Ipak, teško je reći da li se u svim slučajevima isplati ulaganje više stotina ejra u proceduru priznavanja diploma. Ne postoje tačni podaci o tome da li svi oni kojima se prizna diploma dobiju i veću platu ili bolje radno mjesto. Jedno istraživanje koje je sprovela Agencija za rad pokazalo je da u svakom slučaju, kod onih radnika kojima se prizna diploma stečena u inostranstvu, za trećinu opada vjerovatnoća da će biti raspoređeni na radno mjesto koje je ispod njihovog nivoa kvalifikacije. Njihovi prihodi se povećaju za oko četvrtinu. Čak i samo delomično priznavanje kvalifikacije ima pozitivan efekat.

Ima još mnogo toga da se poboljša

Njemačka vlada, uz pomoć posebnog Evropskog socijalnog fonda, će do 2018. povećavati sredstva koja se izdvajaju za savjetovanje, kurseve jezika i dokvalifikaciju stranih radnika. Mari-Luis Vedern, referent u Odeljenjuu za priznavanje stranih diploma pri Ministarstvu obrazovanja, tvrdi da u samim firmama ima još mogućnosti za podršku ovom procesu. Firme bi mogle da finansirati dodatnu obuku svojih radnika, mogle b dai im za to daju slobodne dane ili bi i same mogle da angažuju nastavno osoblje za razne kurseve.

Mnoge firme ipak sumnjaju u to da su diplome stečene u inostranstvu isto toliko vrijedne kao i one stečene u Njemačkoj. “I mi imamo iskustvo da su neka znanja koja su radnici stekli u inostranstvu zastarela ili nepotpuna”, kaže Rudolf: “Takve radnike bi mogli da pošaljemo na ona radna mjesta koja nisu toliko zahtjevna. Sve to bismo izbjegli ako se u proceduri priznavanja diploma uvede ono što se zove test kompetencije.” Vlasti, naime, na osnovu priloženih dokumenata procenjuju koje su zajedničke tačke, a koje razlike postoje između zanimanja u inostranstvu i onog koje je pod istim nazivom priznato u Njemačkoj. Praktični test na radnom mj estu, posebni testovi ili razgovori predviđeni su samo u izuzetnim slučajevima. Naprimjer, ako je riječ o izbjeglici koja nema nikakvu dokumentaciju sa sobom. Takve procedure koštaju mnogo novca i one nisu standardizovane.

Jevgenija Tolarou se nalazi na početku procedure priznavanja diplome Ova Grkinja je ima diplomu pedagoga za djecu sa posebnim potrebama. Diplomu je stekla u Škotskoj. Već godinu dana živi u Njemačkoj i sada želi da radi u jednoj školi sa djecom zaostalom u razvoju. “Sa svih strana čujem da se traži baš to zanimanje. Zbog toga sam mislila da će sve biti jednostavno”, kaže Jevgenija. Ipak, sve se pokazalo mnogo težim. “Raspitivala sam se u brojnim organizacijama. Neke nisu znale da me savjetuju šta da radim sa svojom diplomom, a neke su mi dale potpuno pogrešne informacije.”

Izvor: Dojče vele, Matilda Jordanova Duda.