Ekonomski izazovi sa kojima se Crna Gora suočava ukazuju na nužnost prelaska s kratkoročnih rješenja na dugoročne strateške promjene koje bi omogućile održiv ekonomski rast i stabilnost, kazao je za portal Bankar ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca Vasilje Kostić.  Iako se u protekloj godini bilježe pozitivni pokazatelji poput rasta BDP-a, smanjenja nezaposlenosti i stabilnosti javnih finansija, stvarno stanje ekonomije zahtijeva dublje reforme. Fokus mora biti na smanjenju uvozne zavisnosti, povećanju produktivnosti i optimizaciji javne uprave. Samo kroz takve promjene, kako kaže, Crna Gora može izgraditi ekonomski sistem koji će osigurati stabilnost, otpornost na krize i dugoročno poboljšanje životnog standarda svih građana. Zbog toga Kostić upozorava –  rast bez razvoja nije održiv i poručuje da je sada vrijeme da Crna Gora postavi temelje za trajni napredak.

Godina na izmaku obilježena je ekonomskim događajima i inicijativama, među kojima se posebno ističe program “Evropa sad 2”, smatra Kostić. Inflacija je, kao i prethodnih godina, ostala ključna tema crnogorske ekonomije, uz rast deficita platnog bilansa i zaduženosti. Istovremeno, zabilježen je i rast poreskih prihoda, vraćanje dijela dugova iz tekućeg priliva, povećanje kreditnog rejtinga, smanjenje stope nezaposlenosti i rast BDP-a…

“Rekao bih, dakle, jedna ambivalentna ekonomska slika koju bi mogli ilustrovati latinskom sentencom: „Foris Katon intus Neron“ . Podsjetiću, Katon je bio sinonim reda, organizovanosti i strogih načela, a Neron je sinonim sušte suprotnosti tome“, navodi Kostić.

Što se stabilizovanja javnih finasija tiče ona se, kako kaže, ne može sporiti na operativnom nivou.

“Naprotiv. Zahvaljujući povećanim poreskim prihodima, ne ulazeći u to koliko je tome doprinijela inflacija, javne finansije djeluju stabilno sa stabilnim izgledima. Konačno, zbog toga je i povećan kreditni rejting, ali, suštinski, stvari ni približno ne stoje onako kako izgledaju. O stabilnosti javnih finansija ćemo moći da donesemo objektivniju ocjenu onda kada počnu dospijevati tranše za vraćanje kredita. Neminovno, tada će ponovo rasti naše zaduženje i obnoviti se novi ciklus zaduženja i potrošnje”, poručuje Kostić.

Vladi zamjera što joj u fokusu nijesu strateška pitanja, niti strateška rješenja, odnosno, kako kaže, ne radi se ono što bi dugoročno trbalo da popravi stanje naše ekonomije ,a nas sve zajedno stavi, konačno, kako ističe na put održivog ekonomskog rasta i društveno – ekonomskog oporavka.

“Fokus Vlade pati od kratkoročnosti. Predmetom pažnje su poboljšanja na kratak rok koja upravo zbog toga to nijesu. Želi se, dakle, podići životni standarda građana preko noći, bez ikakvog uporišta u ekonomskim pokazateljima, što će reći da se u osnovi živi na teret bliske budućnosti. Balon potrošnje se naduvava i on je gotovo jedini generator ekonomskog rasta. A kada je rast u pitanju reći ću samo jedno – rast bez razvoja skoro da ne znači ništa”, navodi Kostić.

Za nas će, vjeruje Kostić, 2025. godina biti izazovna, prije svega, zbog obaveza u pogledu vraćanja dospjelih kredita.

“Pored toga, ma koliko bilo obrazlagano da je planirana stopa ekonomskog rasta od 4,8% konzervativno planirana, moje je mišljenje suprotno. Vjerujem da je vrlo optimistična i teško ostvariva a ona takva predstavlja ugaoni kamen čitavog budžetskog prporačuna. Naravno, volio bih da moje procjene budu pogrešne iz razumljivih razloga”, ističe Kostić.

Po njegovom mišljenju aktivnost ove ili bilo koje buduće vlade mora da karakteriše politika strukturnih promjena kako u javnom tako i u privatnom sektoru. To znači da vladinim mjerama, kako navodi, ekonomiju treba postupno restrukturirati u skladu sa zahtjevima tržišta i savremenim ekonomskim tendencijama.

“Za sada mi te promjene potpuno ignorišemo – kao da se ne dešavaju. Svaka buduća ekonomska politika bi morala imati u fokusu rješavanje problema uvozne zavisnosti iz koje se generiše većina problema. Druga strateška komponenta bi morala biti dovođenje potrošnje u okvire realnog a to znači da bi morali podizati produktivnost, a nje opet nema bez prethodnog restruktuiriranja i usmjeravanja ekonomije na sfere odnosno djelatnosti u kojima se stvara visoka dodatna vrijednost. Treći strateški pravac na kome bi moglo da se generiše mnogo pozitivnih direktnih i indirektnih efekata jeste optimizacija javne uprave”, ističe Kostić i navodi da efikasna javna uprava znači, prije svega, i manje poreske rashode a to automatski znači i snažan podsticaj rastu opšte produktivnosti, da ne nabrajamo druge pozitivne efekte.

“Konačno, treba da razumijemo i prihvatimo da su uspješni oni društveno-ekonomski sistemi koji generišu takve podsticaje da pojedinci – članovi društva prave „produktivne“ izbore odnosno usmjeravaju svoje aktivnosti u društveno poželjne aktivnosti odnosno djelatnosti. Dobro i produktivno organizovano društvo upravo to podrazumijeva”, zaključuje Kostić.