Miodrag Kostić jedan je od najbogatijih ljudi u Srbiji i možemo ga lako smjestiti u kategoriju magnata. Njegova imperija sa oznakom MK i sjedištem u Beogradu, proteže se od prehrambene industrije, gdje je sve počelo sa šećerom, a nastavilo se pridruživanjem Carnex-a, pa sve do turističko-ugostiteljskog sektora, gdje je vlasnik brojnih luksuznih objekata na jadranskoj obali od Slovenije do Crne Gore, piše u tekstu lista iz Trsta Cronaca da Trieste.
Autor navodi i da se iz kratkog sažetka vrijedi izdvojiti zgrade u kojima se nalaze hoteli Kempinski u Portorožu i Savudriji.
Pored svega navedenog, Kostić je odlučio da proširi svoje interesno polje u smještajnom sektoru na sjevernu obalu Jadranskog mora i da uloži 110 miliona eura, težeći jačanju kombinacije hotela i golf terena u Savudriji.
“Međutim, spreman je da u značajnoj mjeri povisi ulog ukoliko uspije da u Starom pristaništu dobije sledeća dobra: hangare 6 i 9, vodenu površinu ispod ova dva skladišta omeđenu Dokovima II i III, čitav Dok II (koji je trenutno ustupljen na korišćenje vatrogasnoj službi), kao i čitav Adrija terminal. Uz to, iako se to ne vidi iz izjave o zainteresovanosti budući da spada u nadležnost organa vlasti, zahteijva se i spoljna susjedna brana. Dva su cilja: zaštitno prestrukturiranje namijenjeno rezidencijalnoj upotrebi, kao i realizacija marine “opremljene da može da primi plovila za zabavu, od onih srednje veličine do velikih jahti”. Adrija terminal bi u tom slučaju postalo uslužni prostor (parking, itd.) na raspolaganju okolnog područja”, piše Cronaca da Trieste.
Kostić je mislio da ozvaniči svoje planove putem izjave o zainteresovanosti, unijete u zapisnik Opštine grada Trsta još 2. jula 2018. godine: njegova “kandidatura” nikada nije bila iznijeta u javnost, ali, sada, budući da je konačno u toku osnivanje javnog konzorcijuma koje ima zaduženje da stavi na prodaju oko četrdeset skladišta, namjera preduzetnika porijeklom iz Vojvodine izlazi na vidjelo.
Kostić je već imao prilike da se susretne s gradonačelnikom Dipjacom, kojem je “preporučio da ne insistira na preobražaju Adrija Terminala u pristanište kruzera, nakon što 15. februara 2022. godine istekne aktuelni ugovor o koncesiji GMT-u (Genoa Metal terminal). Razlog je jednostavan: ako se ostvari zacrtani cilj o marini između Dokova II i III, pogled na hiljade turista koji su izmilili sa kruzera na samo nekoliko desetina metara udaljenosti, opremljenih rančevima i flašicama s vodom, ne bi svakako bio u skladu sa slikom elegentanog pristaništa za delux plovila.
U izjavi zainteresovanosti MK ne iznosi finansijska predviđanja. U ovoj fazi nema smisla navoditi cifre, s obzirom da će konzorcijum, za vrijeme tendera, odrediti osnovnu cijenu dobara koje treba dodijeliti u Starom pristaništu, a koji se kreću od kulturno-izlagačke djelatnosti do citadele Greensisam. Baš one koja se dopada Kostiću, piše Cronaca da Trieste.
Kada se činilo da se taj prostor dopada MSC-u
Prije nekoliko godina bilo je još vremena da prostor Adrija terminala vidi kakva mu se sudbina piše nakon što se 15. februara 2020. godine bude okončao ugovor o koncesiji sa “Genoa metal terminalom” i njihova misija u onome što se nekada nazivalo konvencionalnim saobraćajem. I gradonačelniku Dapjaci, kao i predsjedniku tršćanske pristaniške uprave D’Agostinu, dopada se ideja da staro trgovačko iskrcavalište Starog pristaništa, koje je bilo zamisao Mikelea Zanetija ’80-tih godina, postane kruzerski terminal. Reorganizacija ne bi iziskivala previše novca i bila bi u skladu sa novim namjenama Starog pristaništa.
Kompanija “Msc Cruise” djelovala je zainteresovano za poduhvat, ali se onda predomislila u korist podjele udjela u zgradi Pomorske stanice (TTP – tršćanski terminal za putnike) sa Costa-om. Stručnjaci upozoravaju na komplikovanu operativnost, kao i na izloženost vjetrovima koji bi otežali manevrisanje na terminalu, piše Cronaca da Trieste.
Da li ovi Kostićevi ambiciozni planovi za elitni turizam u Italiji znače da bi se sličan trend mogao nastaviti i u Crnoj Gori, odnosno u Budvanskoj rivijeri.
(Vijesti)
