Davanje državljanstva velikim investitorima može biti benefit i za državu, ali i za ulagača koji je spreman da investira veliku sumu novca u određenu zemlju. Problem je, međutim, etički aspekt te priče. Pitanje je, naime, da li se baš sve može i treba kupiti, kaže za portal Biznis.rs Milan Kovačević, konstulant za strana ulaganja.
On dodaje da se ovakvim privlačenjem investitora šalje poruka da je pitanje državljanstva moguće komercijalizovati, odnosno da u prvi plan ne idu lojalnost i ljubav prema državi, već novac.
„Ako se već i daju određene povoljnosti strancima koji ulažu, prije sam za to da se državljanstvo ponudi investitorima koji su već uložili u našu zemlju i dokazali da im je stalo i do naše države, a ne samo do profita“ , ističe Kovačević.
Mogućnost sticanja državljanstva ili dobijanja dozvole za boravak, putem ulaganja u države prijema je široko rasprostranjeno u svetu, uzevši u obzir da je ovaj program primijenjen u 22 države u svetu. Najviše ih je u Evropi.
Unija ukazuje na problem
Povećanje broja članica EU, posebno onih novijih, navelo je i Evropsku komisiju da više puta u posljednje dvije godine preporuči državama članicama evropske porodice da pooštre provjere državljana zemalja koje su van Unije, a dobijaju državljanstvo zahvaljući investicijama. Podsjetili su da ima nagovještaja da se ova pogodnost zloupotrebljava za izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca. Prema posljednjim informacijama, Evropski sud pravde od početka ove godine čak razmatra mogućnost pokretanja tužbi protiv zemalja koje prodaju državljanstvo za keš.
Brexit i pandemija Covid-19 doveli su do povećanog interesovanja državljana zemalja van EU za ekonomsko državljanstvo neke od članice Unije. Države poput Španije, koja je započela svoj „zlatni viza program“ 2013. godine, za kupovinu nekretnine vrijednije od pola miliona eura, nudi dozvolu za privremeni boravak u Španiji ulagaču i njegovoj porodici. Viza se može obnoviti svake dvije godine. Oko pet godina čeka se potvrda o prebivalištu, a nakon decenije može se dobiti i špansko državljanstvo. Slične uslove daje i Portugal koja ovaj program primjenjuje od 2012. godine, a po kom osnovu je prihodovala oko 5,5 milijardi eira.
Španac za deset godina
Portugal, Grčka i Španija stavljaju na prodaju dozvole boravka u zamjenu za investicije. Španija je započela svoj zlatni program viza 2013. Kupovinom nekretnina vrijednih 500.000 eura, porodica dobija dozvolu za privremeni boravak u Španiji. Viza se može obnoviti svake dvije godine. Nakon pet godina čeka se prebivalište, a nakon 10 godina čak i državljanstvo.
Posljednje dvije godine su se po broju izdatih tzv. „zlatnih pasoša“, odnosno davanju ekonomskog državljanstva, posebno istakli Kipar, Malta i Bugarska. Prema analizama Evropske komisije, dobijanjem njihovog „zlatnog“ pasoša, moguće je slobodno kretanje po EU, a da nije neophodno da postoji mjesto prebivališta ili radna dozvola. Moguće je da čak i glasaju, jer su državljani EU.
Za Maltu je tako, prema dostupnim podacima, dodeljivanje „zlatnog“ pasoša pravi rudnik zlata, odnosno dobar izvor državnih finasnija. Ovo malo ostrvo u Mediteranu prihodovalo je po ovom osnovu između milijardu i 1,5 milijardi eura za poslednjih šest godina, koliko primenjuje program ekonomskog državljanstva.
Skandal na Kipru
Kipar je, zahvaljujući programu ekonomskog državljanstva do sada prihodovao oko sedam milijardi eura. Međutim, nakon izbijanja velikog korupcionaškog skandala, u kom je otkrivena povezanost visokih političara sa potencijalnim investitorima i „počasnim“ građanima Kipra, prošlog novembra je ukinuo mogućnost dobijanja ekonomskog državljanstva na način kako je to činio ranije, ali ga se nije u potpunosti odrekao.
Kako za portal Biznis.rs objašnjava Milan Kovačević, imigracioni programi okrenuti ka stranim investitorima mogu se podijeliti u dvije grupe. Prva se odnosi na ulaganja u privatni sektor, što podrazumijeva otvaranje novih radnih mjesta, dok je druga vrsta – investicija na relaciji ulagač – država, a čiji je cilj povećanje državnih prihoda.
Crna Gora
Stranac koji u Crnu Goru uloži dva miliona eura u primarnu proizvodnju, 3,5 miliona eura u preradu poljoprivrednih i ribljih proizvoda ili četiri miliona u preradu drveta može, od prije dvije godine, da konkuriše za crnogorsko državljanstvo. Investitor mora da zaposli bar deset radnika, ako se bavi poljoprivredom, odnosno 20, ukoliko radi u prerađivačkoj ili drvnoj industriji. Svako ko dobije ekonomsko državljanstvo Crne Gore, ne može konkurisati za druge podsticaje za inostrane investicije.
Kako Vlada procijeni
Iako je prije nekoliko godina bilo riječi da bi Srbija, izmjenama Zakona o državljanstvu, mogla da predvidi davanje zlatnih pasošima stranim ulagačima, to se nikada nije dogodilo. Postojeći Zakon o državljanstvu Republike Srbije trenutno izričito ne navodi ovu mogućnost za naturalizaciju stranih državljana, pošto na osnovu Zakona, srpski pasoš se može steći samo na osnovu porekla, mjesta rođenja (teritorija RS), na osnovu međunarodnih ugovora i prijemom u državljanstvo RS.
Iako Zakon ne predviđa izričito sticanje državljanstva na osnovu investicije, to ipak omogućava stranim državljanima. Naime, zahtjev za sticanje srpskog državljanstva se može odobriti stranom državljaninu, ako je to, kako se kaže u Zakonu „u interesu za Republiku Srbiju“. Odluku o tome šta predstavlja „interes Republike Srbije“ donosi Vlada Republike Srbije.
Nisu poznati precizni kriterijumi koji bi određivali šta je u interesu Republike Srbije, već se o tome odlučuje od slučaja do slučaja. Ipak, fokus u privlačenju stranih ulagača Srbija je postavila, uglavnom, na subvencije koje utiču na povećanje zaposlenosti, a što se pokazalo kao dobar izvor stranih investicija.
Izvor: Biznis.rs
