Sve je više stanova, soba, kuća, apartmana u regionu koji se mogu iznajmiti i na samo jedan dan. Zbog toga će, kako piše “Dnenvik”, oni koji se u Srbiji bave tim poslom, od 1. jula će plaćati paušalni porez, a u toku je izrada pravilnika koji će precizno utvrditi kako će se on izračunavati. Iako se još ne zna koliki će on biti, poznavaoci ističu da bi se za trokrevetni apartman visokog kvaliteta u, recimo, Novom Sadu, ta obaveza godišnje mogla kretati između 150 i 200 eura.
Prema riječima državnog sekretara u Ministarstvu trgovine, turizma i telekomunikacija Republike Srbije Miroslava Kneževića, visina paušalnog poreza zavisiće od kategorije turističkog mjesta.
“Paušalni porez neće biti veliko opterećenje za one koji se bave tim poslom jer ne zavisi od broja gostiju pa će, praktično, kroz dva ili tri izdavanja jednog kreveta moći da se plati godišnji porez. To je sigurno stimulativno za izdavaoce i zato i očekujemo da će ta mjera imati pozitivne efekte, a oni koji se bave tim poslom moći će nesmetano da rade i uredno prijavljuju goste”, rekao je Knežević i dodaje da su izdavaoci u domaćoj radinosti i do sada, na osnovu važećih zakona, plaćali porez, ali je uočeno da ima dosta onih koji posluju u sivoj zoni, što negativno utiče na rad onih rade legalno.
Fizička lica koja se bave pružanjem usluga smještaja u domaćoj radinosti moći će sami da prijavljuju goste, odnosno više im nije potreban posrednik, čime se štedi i novac i vrijeme, što je posebno važno za razvoj seoskog turizma.
Prema njegovim riječima, paušalni porez obračunavaće se na osnovu nekoliko parametara – pet odsto prosječne bruto zarade ostvarene u godini koja prethodi godini u kojoj se porez obračunava, pomnožen brojem kreveta i koeficijentom turističkog mjesta.
Trenutno u Srbiji ima četiri kategorije i 14 kategorisanih turističkih mesta, a koeficijent za prvu kategoriju biće najviši. Visina koeficijenta biće precizrana i regulisana pravilnikom, a kako kaže Knežević, predlog je da za turističko mjesto prve kategorije bude jedan, druge – 0,8, treće – 0,7, a koeficijent turističkog mjesta četvrte kategorije 0,5. Za turistička mjesta koja nisu kategorisana predložen je koeficijent 0,4.
“To znači da, ako recimo pet odsto prosječne bruto zarade bude između 3.800 i 4.000 dinara, taj iznos treba pomnožiti brojem kreveta, a potom i odgovarajućim koeficijentom – u turističkim mestima prve kategorije s jedan, a u nekategorisanim turističkim mestima koeficijent će biti manji od pola, pa je jasno da će paušalni porez u mjestima koja nisu kategorisana ili su u trećoj ili četvrtoj kategoriji, biti veoma povoljan za izdavaoce”, istakao je Knežević.
U Novom Sadu je sve više onih koji izdaju stan na dan, sobe, kuće, a cijena te usluge zavisi od mjjesta gdje je stan, broja gostiju, kvaliteta smještaja. Cijene se kreću od oko pet ura po krevetu, za najskromniji smještaj, pa naviše. Tako se, recimo, stan s pet ležajeva u centru grada može iznajmiti i za 35 eura dnevno, ali i oko 100 eura. U ponudi su i stanovi za dvije osobe, za šta dnevno treba od oko 40 eura pa i iznad 80, a ima i ponuda koje prelaze 200 eura – za dnevni najam kuće u kojoj se, osim smještaja, nudi i domaća hrana.
