Uobražena mladost
Fakultet sam završila u roku i počela da radim par mjeseci nakon toga. Post-diplomske studije sam upisala odmah poslije fakuteta, tako da pauze u sticanju obrazovanja nije ni bilo. Radila sam različite poslove. Voljela da budem u centru onoga što se dešava na tržištu, da osjećam i kušam sve. Da učim iskustveno.
Kao i svi mladi, mislila sam da mnogo znam, da je moja diploma zlata vrijedna, pa još i magistratura i to ne bilo kakva, nego ona što traje dvije debele godine. Pored 36 položenih ispita na 4 godine studija ekonomije, položih još 16 ispita na post-diplomi + magistarski rad. Mašala. Kako sam bila važna.
I dobro je što sam tako mislila. Dobro je da mladost ima vjeru u sebe. Veliko je bilo to što sam postigla. Zaista jeste. Ono što nisam tada znala je da to što imam sve te diplome nije najvažnije, niti ključno, ni za sam posao kao takav, ni za njegovo obavljanje, ni za sticanje povjerenja, poštovanja i istinskog dobrog glasa.
Danas komentarišemo kako su mladi puni sebe, kako bi svi odmah na direktorske pozicije, kako ne razumiju da imaju mnogo da uče, kako škola jeste važna, ali nije dovoljna.
I to je tako. To je mladost u Crnoj Gori.
Naravno, nijesu svi isti. Da vidite samo moju saradnicu Milicu, sjajna mlada dama koja završava prava i ima odličan stav. Najavila sam joj u sms-u mogućnost da radimo zajedno, o čemu bismo pričale kad se sastanemo. Kako je imala iskustvo rada sa mnom, i prije nego što što sam uspjela da približim o čemu se radi, stigao je odgovor: ,,Od Vas ništa ne odbijam”. Prepoznala je Milica šansu. Mogućnost da uči i nauči. Da bude na izvoru informacija, znanja, dobre energije, profesionalizma. Milica će daleko da dogura. Vidjećete. Fokus joj je na onom najvažnijem. Na sticanju iskustva u zdravom poslovnom mikro okruženju.
Autentičnost i integritet
Moje prirodno stanje je zaigranost. Volim da volim i volim da radim. Baš volim da radim.
Kako treba.
Muvanje, petljanje, laganje, zavlačenje, skrivanje i ostale trendi igrice moći i dominacije, za mene su potpun promašaj, loš pristup i na dug rok samopresuda na neuspjeh. Takođe, i pokazatelj nesigurnosti, slabosti, neznanja, a ponajviše kazuju o siromštvu karaktera. Nema te situacije koja ne može da se riješi ako su ljudi ljudi. Uvijek su mi zanimljivi ti umišljeni uzvišeni muljatori koji misle da niko ne vidi što i kako rade. Iskutvo me je naučilo da ih nepogrešivo prepoznam. Pokušavam da razumijem tu psihologiju nadigravanja na lukavo, kvarno, dvolično. Mislim da nije u pitanju samo vaspitanje i karakter. Ima nešto i u okruženju. Ima mnogo i u okruženju: uzorima, kolegama, šefovima, korporativnoj kulturi koja je često samo na papiru odraz vrijednosti firme (ako se time iko i bavi).
Nedopustiva je lakoća praktikovanja poslovne površnosti. Nezainteresovanosti da se stvari suštinski postave kako treba, jer, tamo neko nije vama to uradio kako treba, pa što biste sad vi to radili i ispravljali krive Drine. A, ko će da ispravlja krive Drine ako niko ne počne, pitam ja vas. Što nas sprečava da promijenimo ugao posmatranja i postupanja, ko nas tjera da djelujemo samo reaktivno. Mi sami. Izabrali smo da smo objekat. Jadni mi. A, možemo izabrati i drugačije. Budimo proaktivni. Istinski uspjeh izrasta iz proaktivnog postupanja. Neopisiva je ispunjenost i osjećaj ličnog smisla koji vas preplavi kada uradite pravu stvar, pa iako je niko drugi ne radi, a svi znaju da je prava. Jer, prava stvar je prava stvar, radili je mi ili ne.
Iskustvo me je naučilo i da ne smijem čekati da neko drugi počne da radi prave stvari.
To ću ja.
Iskustveno znanje Crnogoraca i stranaca koje Crna Gora upošljava
Ne mogu da se ne osvrnem na fenomen različitog odnosa prema znanju stručnjaka iz Crne Gore i stranaca. Naime, ako sa određenih visokih adresa potražuju stručnjake iz određene oblasti, nerijetko se dešava da se strani stručnjaci plaćaju za sat koliko domaći za dan ili pet dana. Sa domaćima se često i stvar završi na način ,,Vidi, mi imamo toliko i toliko, stvarno nemamo više, pa ako ćeš, ako nećeš”. Neko će reći tržište, neko će reći pjaca. Samo, ima jedna sitnica koja ta dva mjesta na kojima se susreću ponuda i tražnja udaljava na potpuno suprotne krajeve. Ime joj je Nivo. Ima on neke veze i sa obrazovanjem i sa karakterom i sa institucijom koju predstavlja. Jer, Nivo, znate, stanuje s obije strane. I da se razumijemo, da ne bi bilo da poredim neuporedive kategorije, ovdje govorim o onim stručnjacima, domaćim i stranim, koji imaju sličan nivo iskustva, obrazovanja i zvanja. Različit je jedino odnos i uvažavanje svoga i tuđega. Tema za dublju analzu, svakako. U svakom slučaju, da zaključimo: domaće znanje vrednuje se manje. Tako nam poručuju sa svih adresa koje se na ovakav način odnose. Da li je to tako neka se zapitaju oni koji bi trebalo da se zapitaju.
Ajnštajnovo znanje i Ljiljina cijena
Ono što htjedoh reći u ovom tekstu, osvrnuvši se na aktuelno stanje, lična iskustva i zapažanja, Albert Ajnštajn je rekao je davno.
Informacija nije znanje. Jedini izvor znanja je iskustvo.
Pa, koliko košta znanje?
Koliko košta iskustvo?
Znate koliko?
Onoliko koliko ga sami vrednujete.
Eto toliko.
Kad vam Ljilja kaže.
Ljiljana Burzan Nikolić
O autorki
Ljiljana Burzan Nikolić magistra je ekonomskih nauka. Marketing komunikacijama bavi se dvadeset godina. Osnovala i vodi BI Communication. Predaje marketing na UDG-ju, kao saradnica iz prakse. Predaje Strategiju i taktiku integrisane marketing komunikacije u Školi za odnose s javnostima. Predaje i drži seminare po pozivu institucija i kompanija (Unija poslodavaca, Privredna komora, Građanska alijansa, PRO PR kongres…) Osmislila i realizovala na desetine strategija i kampanja marketing komunikacije. Smatra da je lična društvena odgovornost zadatak svih svjesnih i savjesnih pojedinaca, te da je lično djelovanje veoma važno, potrebno i korisno u društvima koja drže do svog razvoja i sveukupnog boljitka. Pokrenula poslovni blog ljiljakaze.me koji za cilj ima edukaciju, ukazivanje na pojave u društvu i poslovnom okruženju i rad na unapređenju pojedinaca, poslovnog ambijenta i poslovne etike. Dobitnica Specijalnog priznanja za filantropiju „Iskra“ 2016. za građanski doprinos opšem dobru, za osnivanje i realizovanje Međunarodnog festivala lutkarstva. Razvija lični brend ,,LilaVila”. Više
