Vlada mišljenje da su u Njemačkoj plate visoke, i upravo zbog toga mnogi građani iz država bivše Jugoslavije zadnjih pedesetak godina odlaze na rad u ovu zemlju.
Međutim, kolike su zaista njemačke plate, odnosno koliko na kraju mjeseca prosječni radnik dobije, a koliko mu uzme država?
Za početak, upozorava Deutsche Welle u iscrpnom članku o ovoj temi, kada u Njemačkoj pitate ljude kolika im je mjesečna plata, dobićete odgovor o bruto, a ne neto iznosu. Statistike, pak, govore da je prosječna mjesečna bruto plata u Njemačkoj 2018. iznosila oko 2950 eura.
Prosječna neto plata isplaćena zaposlenima u Njemačkoj je, međutim, bila znatno niža, tačnije, 33 odsto niža – i iznosila je 1945 eura. Iza tih više od hiljadu eura razlike između bruto i neto iznosa stoje davanja državi u vidu poreza i doprinosa za razna osiguranja. Visina poreza koji se mjesečno odbija od plate pritom zavisi od poreske klasi zaposlenika (1-6), koja pak zavisi od toga živi li u on bračnoj zajednici, je li samohrani roditelj, radi li njegov/a suprug/a, zarađuje li jedan bračni partner znatno više, radi li više poslova…
Neto i bruto plata u Njemačkoj
Deutsche Welle je, primjera radi, izračunao neto platu u dva slučaja: za jednog bračnog partnera koji više zarađuje od drugog, ima dvoje djece i prosječnu njemačku platu od 2948 eura mjesečno i za samca bez djece koji ima istu toliku platu.
Ocu ili majci dvoje djece će – nakon što mu se odbije 167 eura poreza, 215 eura (7,65 odsto) doprinosa za zdravstveno osiguranje, 274 eura (9,2 odsto) za penziono osiguranje, 36 eura (1,25 odsto) za osiguranje za slučaj nezaposlenosti i 45 eura (1,525 odsto) za osiguranje za njegu u starosti – na račun leći 2209 eura.
Osoba koja živi bez bračnog partnera i nema djece na računu, na koji joj se uplaćuje mjesečna plata u bruto iznosu od 2948 eura, naći će samo 1944 eura jer je porez koji mora platiti puno viši. Osim toga, mora platiti i 22 eura poreza solidarnosti koji su otac ili majka dvoje djece iz prethodnog primjera oslobođeni. Ako je pritom i član/ica katoličke ili protestantske zajednice, onda će joj na račun leći još 40-ak eura manje.
Najbolje i najlošije plaćena zanimanja
Prosječna plata je, međutim, apstraktni statistički podatak koji ne govori puno o tome koliko su dobro ili loše plaćeni zaposleni u pojedinim branšama. Razlika između onih koji su na vrhu liste primanja i onih koji su na njenom dnu je ogromna. Ljekari primarijusi zarađuju tako u prosjeku preko 120.000 eura godišnje, dakle, više od 10 hiljada eura bruto mjesečno, nešto manje menadžeri u trgovačkom i finansijskom sektoru, a 30-ak hiljada eura godišnje manje ljekari specijalisti – i to bez kadrovske odgovornosti.
Oni na začelju liste žale se da jedva spajaju kraj s krajem. Na neslavnom zadnjem mjestu je pomoćno osoblje u kuhinjama koje zarađuje u prosjeku manje od 2000 eura bruto mjesečno, dok konobari i frizeri, odnosno frizerke, zarađuju tek nekoliko desetaka eura više. Među najlošije plaćenim zanimanjima su agenti u call-centrima, kuvari, pomoćno osoblje u stomatološkim ordinacijama, njegovatelji i vozači kamiona. Znatno nižu od prosječne njemačke plate imaju i medicinske sestre s malo radnog iskustva (u javnim zdravstvenim ustanovama), kao i zaposleni u vrtićima.
Zakonski propisana minimalna nadnica
Njemačka je jedna od zemalja Evropske unije sa zakonski propisanom minimalnom platom po satu. Ona trenutno iznosi 9,19 eura. Najvišu zakonski propisanu minimalnu satnicu ima Luksemburg (11,97 eura), a višu od Njemačke još četiri EU članice: Belgija, Irska, Holandija i Francuska.
Najnižu minimalnu platu po satu imaju Bugarska (1,72 eura), Letonija (2,54 eura), Rumunija (2,68 eura), Mađarska (2,69 eura) i Hrvatska (2, 92 eura). I ovdje se, naravno, radi o bruto iznosima. Ako niste u privremenom ili stalnom radnom odnosu kao zaposlenik neke privatne kompanije ili javne ustanove s odgovarajućim ugovorom, već radite kao honorarac, onda ćete se morati sami pobrinuti za zdravstveno i druga osiguranja te napraviti poresku prijavu i platiti državi porez. Za to će vam najvjerovatnije biti potreban poreski savjetnik jer izrada poreske prijave nije baš lak zadatak u Njemačkoj.
Izvor: CDM