Centar za zaštitu potrošača (CEZAP) predaće danas podgoričkom Osnovnom sudu grupnu tužbu protiv Hipo alpe adria banke (HAAB) u ime više od 230 korisnika švajcarskih kredita, odobrenih u periodu od 2006. do kraja 2008. godine. Korisnici kredita su se odlučili na ovaj korak zbog nemogućnosti urednog servisiranja kredita jer se u međuvremenu bitno promjenio valutni kurs franka i eura – švajcarska moneta je u odnosu na zajedničku valutu EU u posljednjih pet godina ojačala više od 40 odsto!

Zbog valutne klauzule u zaključenim ugovorima ceh jačanja “švajcarca” u odnosu na euro svaljen je na teret korisnika kredita, a u tužbenom zahtjevu se, kako jePortalu Analitika kazao pravni zastupnik tužilaca Vladan Đuranović, traži da banka i korisnici “na ravne časti” podjele troškove koje ni jedni ni drugi nijesu mogli predvidjeti u trenutku zaključenja kreditnog aranžmana.

HAAB je jedina crnogorska banka koja je odobravala “švajcarske” kredite u pomenutom periodu. Riječ je o dominantno stambenim kreditima, kojih ukupno ima oko 580. Grupnoj tužbi bi se vjerovatno priključio i veći broj korisnika da među njima nema i službenika banke, koji bi faktički tužili poslodavca.

Značajno izmijenjene okolnosti: Pozivajući se na član 128 Zakona o obligacionim odnosima, Đuranović navodi da su se, s obzirom na značajno izmijenjene okolnosti, stekli uslovi da se ugovori izmjene, ili raskinu.

– Klijenti HAAB nijesu dobili švajcarske franke, nego eure. U tužbenom zahtjevu nećemo tražiti raskid, već da se ugovori izmjene na način što će se obračunati vraćeni iznos od strane klijenata po kursu koji je važio na dan zaključenja ugovora, a onda nastaviti kao da je ugovor od početka zaključen u eurima. To će podrazumijevati povećanje kamate za klijente, ali je rješenje pravično – istakao je Đuranović.

Advokat nije krio da su klijenti inicijalno prihvatili “vezivanje za švajcarce” zbog povoljnijih kamata, ali smatra da su se u međuvremenu izmijenile brojne okolnosti a da njegovi klijenti nijesu isplaćeni u švajcarskoj valuti iako su ugovoom vezani za franak.

– S obzirom na to da klijenti nijesu dobili eure, niti su im nuđeni, smatramo da bi bilo pošteno da se nastala razlika proporcionalno rasporedi na banku i korisnike, a ne samo na korisnike. Dodatni problem je što su, takođe neočekivano, u međuvremenu drastično pale cijene nekretnina kojima su klijenti garantovali vraćanje kredita, tako da kolateral ne može poslužiti za izmirenje kredita. Dakle, klijenti ni na koji način nijesu u mogućnosti da izmire dug i mislim da bi bilo dobro i za imidž banke da se nađe odgovarajuće rješenje za obje strane – rekao je Đuranović.

On naglašava da je nejasno zašto je u ugovorima postavljena valutna klauzula, “imajući u vidu da se radi o dvije stabilne valute”.

– Klauzula se obično ugovara kad je vrijednost jedne valute promjenljiva, ili ako je valuta sklona devalvaciji. Smatramo da je banka, u momentu kad je postalo očito da vrijednost franka drastično skače, trebalo da ponudi kvalitetno rješenje, a ne da se klijentima ostatak duga pretvara u glavnicu novog kredita, pri čemu se ta glavnica obračunava po današnjoj vrijednosti eura. Zatim se korisnicima za taj iznos odobrava kredit u eurima, tako da ispada da ono što su do sada vratili propada. Imamo primjer jednog korisnika koji je uzeo kredit od 25 hiljada i nakon višegodišnjeg urednog vraćanja rata ostaje mu da izmiri još 16,5 hiljada eura – precizirao je Đuranović.

Rast franka ključ problema: Srž problema je u tome što švajcarski franak – nakon izbijanja globalne ekonomske krize krajem 2008. godine – značajno ojačao u odnosu na međunarodnu korpu valuta zbog pojačanog interesovanja investitora. Švajcarska valuta i zlato godinama služe kao sigurna luka za ulagače, tim prije što se i dolar i euro tretiraju kao nestabilne i nepouzdane valute u vrijeme krize. Činjenica je da ni banka ni njeni klijenti u momentu zaključenja ugovora nijesu mogli predvidjeti da će franak ojačati na nivo koji bi korisnike kredita doveo u poziciju da nijesu u stanju da uredno servisiraju obaveze.

Hipo alpe adria banka je nedavno saopštila da je u periodu odobravanja kredita aktivno informisala sve klijente o rizicima koje preuzimaju i posljedicama eventualnih promjena kursa koje mogu uslijediti u budućnosti “na koje banka ni na koji način ne može da utiče”.

– Svi klijenti koji su svojevremeno uzeli kredite u francima, pored redovne kreditne dokumentacije, potpisali su i izjavu o tome da su u potpunosti svjesni rizika koji preuzimaju. Kada je riječ o budućim akcijama, banka prati kretanje kursa i spremna je, u određenom trenutku u dogovoru sa klijentom, da sugeriše klijentima konverziju. Klijenti, shodno odredbama ugovora, mogu u svakom momentu obaviti konverziju svog duga u eure. Neka od rješenja su, dakle, reprogrami uz produženje roka otplate kredita, što je klijentima više puta nuđeno – ističe se u saopštenju HAAB.

Hipo banka tvrdi da je klijentima pružila sve informacije: Kako se dodaje, tu je i konverzija duga iz franaka u eure, “što je klijentima uvijek bilo garantovano od strane banke”.

– U sklopu redovnog monitoringa svih vrsta rizika kojima je izložena, pa između ostalog i valutnog, banka nastoji da pribavi relevantne informacije koje bi omogućile da se klijentu sa većim stepenom sigurnosti sugeriše konverzija, naravno u njegovom najboljem interesu, čime će i rizik banke biti proporcionalno manji – navedeno je u saopštenju.

Povodom navoda da su sklopljeni štetni ugovori, HAAB podsjeća i da je kamatna stopa po kojoj su odobravani namjenski stambeni krediti u francima tada bila ubjedljivo najpovoljnija na tržištu.

“Ta povoljnost za klijenta održala se na snazi narednih par godina, do momenta velikih fluktuacija kursa početkom 2009. godine. Sve do tada, klijenti koji su imali kredite u švajcarskim francima bili su u povoljnijem položaju i imali niže mjesečne rate od klijenata sa kreditima u eurima. Bili smo, međutim, svjedoci veoma nestabilne situacije na tržištu valuta, i od kursa 0,6 eura za franak početkom 2007. godine; 0,8 u 2011. godini do sadašnjih 0,82 eura za jedinicu švajcarske valute. Istovremeno, vrijednos libora u vrijeme odobrenja kredita iznosila je 2,11 odsto (kamatna stopa 6,21 odsto); a sada iznosi 0,012% (kamatna stopa je sada 4,122 odsto)”, precizirano je u saopštenju.

HAAB je, naglašavaju, u svakom momentu postupala u skladu sa zakonom i poštujući sve stavke ugovora “što će se i sudski dokazati”.

– Za vrijeme trajanja ugovora o kreditu banka nikada nije vršila korekcije inicijalno ugovorenih kamatnih stopa, niti ičim ugrozila prava klijenata. Na eksterne faktore, međutim, banka ne može da utiče. Povodom tvrdnji da je franak samo fiktivno bio vezan za valutu, koja ni u jednom momentu nije ušla u Crnu Goru niti u bankarski sistem, ističemo da to apsolutno ne odgovara istini. Razumijemo klijente i problem koje imaju zbog promjene kursa, ali se uporno zaboravlja da je i banka nabavljala izvore sredstava u valutama u kojima ih je svojevremeno i odobravala, takođe po tadašnjim tržišnim cijenama, te i za banku u tom dijelu važe ista pravila kao i za klijente kojima su plasirana sredstva. Međutim, na eksterne faktore, kao što je kurs tih valuta banka naravno nije mogla, niti može da utiče. Vezano za tvrdnje da je u toku sklapanja kreditnih ugovora bilo propusta kada je valutna klauzula u pitanju, te kako je moguće da je kredit podignut u eurima na kraju isplatom vezan za švajcarski franak, podsjećamo da je odobravanje kredita sa valutnom klauzulom dozvoljen pravni posao, koji ne podliježe zakonskim ili drugim ograničenjima, što je nedavno potvrdio i regulator crnogorskog bankarskog sistema – zaključuje se u saopštenju.

Regionalni problem švajcarskih kredita: Nije Crna Gora izuzetak kada su u pitanju sudski sporovi povodom ovakvih ugovora. Problem otplate “švajcarskih” kredita je još izraženiji u Srbiji i Hrvatskoj, gdje je pozajmice odobravalo više banaka pa je samim tim i broj korisnika mnogo veći.

U obje susjedne zemlje su klijenti formirali udruženja i pokrenuli sudske sporove. U Hrvatskoj klijenti traže poništenje spornih klauzula u ugovoru, nakon čega bi uslijedile pojedinačne tužbe protiv banaka, dok su se korisnici u Srbiji u startu odlučili na individualne tužbe. Suprotna regionalna praksa je prvenstveno posljedica odredbi Zakona o zaštiti potrošača, koji se bitno razlikuje u tri države. Takođe, u Hrvatskoj se zbog velikog broja korisnika kredita problem od starta tretirao kao politički, pa se u njegovo rješavanje uključila i tamošnja Centralna banka, koja je naložila da se klijentima odobre subvencije kako bi im se smanjile obaveze. Narodna banka Srbije je prošle sedmice najavila da će uskoro obznaniti model rješavanja problema korisnika švajcarskih kredita, ne navodeći detalje.

Advokat Đuranović kazao je da su se klijenti HAAB obraćali Centralnoj banci Crne Gore, gdje im je rečeno da je problem van nadležnosti bankarskog regulatora.

S obzirom na to da je advokatski tim tužilaca naglasio da su spremni da pregovaraju sa HAAB i nakon podizanja tužbe, kao i na pomirljive tonove u saopštenju tužene banke, utisak je da bi se spor mogao riješiti vansudskim poravnanjem. Fakat je da je u Crnoj Gori problem lakše riješiti nego u okolnim zemljama, jer je broj korisnika višestruko manji, tako da bi obje strane trebalo ohrabriti na dijalog, kako se spor ne bi “razvlačio” po sudovima.

portalanalitika.me