Zahvaljujući Kini, Christine Lagarde iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Jim Yong Kim iz Svjetske banke i Takehiko Nakao iz Azijske banke za razvoj (ADB) mogli bi izgubili profesionalni smisao postojanja.
Potez iz Pekinga, usmjeren na pružanje pomoći Rusiji, zaključno sa nedavno ukazanoj pomoći Venezueli i Argentini, signalizuje kraj sistema iz Bretton Woodsa, sistema međunarodne monetarne politike čija je srž osnivanje Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD), koja trenutno nosi naziv Svjetske banke. Takođe označava i početak kraja američke dominacije globalnom ekonomijom, kao i uloge Japana u Aziji.
Ovaj proces započeo je osnivanjem Azijske infrastrukturne investicijske banke (AIIB). Šta je drugo AIIB nego direktan udarac Svjetskoj banci i ADB-u? Činjenica da je Kina stupila na globalnu ekonomsku scenu na ovaj način samo je kulminacija procesa koji se kuva već decenijama. Svjetska banka i ADB su već dugo vremena prenapumpane institucije koje otežavaju promjene.
Vladi kineskog predsjednika Xi Junpinga nije stalo do poboljšanja ekonomija, zdravstvenih ili poreznih sistema. Bitna je samo vjernost – za svoju velikodušnu pomoć Kina od potpomognutih zemalja očekuje potpunu podršku u svim pitanjima, od Tajvana, teritorijalnih sporova do osporavanja zapadnjačkog koncepta ljudskih prava.
Iako bi ova izjava mogla zvučati pretjerano, Rusija, Argentina i Venevuela ionako nisu u dobrim odnosima s SAD-om i njihovim saveznicima. Međutim, što je s Evropom? 2011. i 2012. godine Evropa se, želeći da spasi eurozonu, obratila Pekingu. Ovakva bi se situacija mogla ponoviti i 2015. godine ukoliko aktualni nemiri zahvate Evropu. Šta će se dogoditi ako zaoštravanje odnosa vezano uz Savezne rezerve uništi ekonomije kao što su Indija ili Indonezija i one se obrate Kini za pomoć? Zašto bi Kambodža, Laos ili Vijetnam prihvatali krute uslove MMF-a kad Kina dijeli pozamašne čekove bez pretjeranih zahtjeva?
Trenutni program pomoći u iznosu 24 milijarde dolara koji Kina nudi Rusiji znak je da takve situacije nisu puka nagađanja. U trenutku kada Rusija prolazi kroz najveću krizu još od 1998. godine, u iskušenju smo da posmatramo Kinu kao ‘good guy’ opciju. Međutim, Kina trenutno samo pomaže Putinu da razdvoji ekonomska pitanja od trenutne situacije s padom cijena nafte. Isto možemo reći i za pomoć od 2,3 milijarde dolara koje je Kina namijenila Argentini i pozajmicu od 4 milijarde dolara Venecueli. U kineskom scenariju, loše ponašanje biva nagrađeno.
Mnogo je toga zabrinjavajuće u činjenici da Kina zasipa novcem države kao što su Sudan ili Zimbabve. Ovakav razvoj situacije takođe predstavlja prijetnju širenju demokratije po Aziji. Takozvani Washingtonski sporazum o ekonomskim politikama daleko je od savršenog modela, ali pekinški model autokratskog državno upravljanog kapitalizma s ograničenom slobodom govora i kontrolom medija sigurno nije bolje rješenje.
Ovakva situacija možda natjera MMF, Svjetsku banku i ADB na promjene. Konkurencija je dobra stvar, s čime se slažu i Lagarde, Kim and Nakao. Međutim, kineska velikodušnost će najvjerovatnije samo dati podsticaj lošim političkim praksama te ometati razvoj na način koji će globalnu ekonomiju staviti u još lošiju poziciju nego što to trenutno jeste.
