Južna polovina američkog kontinenta je dugo slovila kao interesna sfera SAD-a. No Kina je u međuvremenu najjači trgovinski partner Čilea, Perua i Brazila a u Meksiku, Argentini i Venezueli je na drugom mjestu. Stvari postaju još jasnije ako se u obzir uzme činjenica da se trgovinski volumen između Kine i Južne Amerike s 10 milijardi godišnje 2010. povećao na 257 milijardi u 2013. Uz to još treba ubrojiti kredite koje je Kina ponudila svojim južnoameričkim partnerima.
Dugoročne veze sklopljene preko kredita Kini osiguravaju pristup sirovinama i energentima. A time se stvaraju i nova tržišta za kinesku robu.
„Dugoročno gledano će Kina svoj uticaj još proširiti“, smatra Victor Mijares iz hamburškog instituta za globalne studije GIGA. On podsjeća na kinesku strategiju u Africi gdje Kini nije samo bilo stalo do lokalnih sirovina nego i do toga da dugoročno eksploataciju u samoj zemlji stavi pod svoju kontrolu, bilo kroz kinesku tehnologiju, bilo kroz kineske investicije i osoblje.
Slično se događa i u Južnoj Americi a jedan od primjera za takvu strategiju je igradnja kanala između dva okeana u Nikaragvi. Ekonomski uticaj će, kako predviđaju stručnjaci, propratiti i politički.
„Zemlje koje su snažno zavisne od kineskog kapitala poput Venezuele će to prije ili kasnije osjetiti i na političkom planu“, kaže Mijares ukazujući na članstvo Venezuele u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda kao i u Vijeću za ljudska prava.
„Za Kinu je važno da u ovim zemljama može računati sa sigurnom podrškom kad god se ovdje bude raspravljalo o pitanjima koja su od interesa za Kinu“, ističe Mijares.
Jang Jiang , profesorica na Visokoj ekonomskoj školi u Kopenhagenu, potvrđuje trend po kojem zemlje s velikom količinom kineskog novca, redovno u tijelima UN-a glasuju u interesu Kine.
No da Kina svoje odnose kroji prema političkim i ekonomskom interesima, nije ništa novo. Jonas Wolff iz hesenskog Udruženja za istraživanje sukoba i mira smatra da su optužbe po kojima političari koji sarađuju s Kinom ne njeguju pretjeranu ljubav prema demokratskim tekovinama, neosnovane.
„Iako se neke političare, poput ekvadorskog predsjednika Rafaela Correu optužuje da su diktatori, oni su izabrani na demokratskim izborima i vladaju na demokratski način“, kaže Wolff.
Položaj SAD-a u Latinskoj Americi je sve nesigurniji. Kinezi su i ovdje u usponu