Zvanični Peking svoju jaku pregovaračku poziciju vješto koristi kod zemalja u razvoju.
U posljednjih dvadesetak godina Kina širom svijeta pozajmljuje sve veće sume zemljama u razvoju. U centru pažnje Pekinga su zemlje na “Novom putu svile”, odnosno u okviru inicijative “Pojas i put”. Taj infrastrukturni projekat povezuje Kinu sa preko 60 zemalja Azije, Evrope i Afrike. Kina finansira mrežu novih luka, željezničkih linija, puteva i industrijskih parkova.
“Inicijativom ’Pojas i put’ Kina je postala najveći poverilac zemalja u razvoju”, kaže Kristof Trebeš sa njemačkog Instituta za svjetsku privredu (IfW) u Kilu. On je sa drugim istraživačima analizirao kreditne uslove za inostranstvo u kineskim bankama za razvoj.
“Kineske državne banke nastupaju prema zemljama u razvoju kao veoma verzirane davaoci kredita koji svoju pregovaračku moć koriste u svoju korist”, navodi Trebeš u saopštenju za medije koje je objavio Institut.
Inače, kreditni ugovori s drugim zemljama obično su pod ključem. Institutu za svjetsku privredu iz Kila je, u saradnji sa više američkih istraživačkih institucija, pošlo za rukom da stekne uvid u stotinu tajnih ugovora o kreditiranju koje je Kina sklopila sa 24 zemlje u razvoju. Ukupna vrijednost ugovora je 36,6 milijardi dolara.
“Neobično dalekosežne klauzule o povjerljivosti”
Istraživači su te ugovore uporedili sa 142 ugovora o kreditiranju drugih zemalja koji su javno dostupni. U tom poređenju pokazalo se da kineski imaju “neobično dalekosežne klauzule o povjerljivosti”. Ponekad je i samo postojanje kredita bilo tajno. Isto tako, uočljivo je da su ugovori tokom vremena imali sve restriktivnije klauzule o tajnosti. Od 2014. je u svakom ugovoru ugrađena takva klauzula.
Istraživači kritikuju tu praksu, pošto su za poreske obveznike koji otplaćuju kredite zaduženje i uslovi potpuno netransparentni. Osim toga, ostali potencijalni davaoci kredita ne mogu pouzdano da procjene kreditnu sposobnost neke zemlje.
Stručnjaci takođe tvrde da ugovori daju prednost kineskim državnim bankama u odnosu na ostale potencijalne finansijere. U najvećem broju slučajeva dužnicima nije dozvoljeno reprogramiranje dugova s drugim bankama. Prema tome, Kina posjeduje veliki manevarski prostor, može da “raskine kreditni ugovor ili da ubrza otplaćivanje kredita, ako nije saglasna sa politikom zemlje dužnika”, na primjer ako dođe do prekida diplomatskih odnosa.
Veliki broj tih ugovora sadrži klauzulu o nemogućnosti da se dugovi prema Kini tretiraju u Pariskom klubu – neformalnoj grupi 19 najbogatijih zemalja svijeta i Rusije koja razrađuje planove restrukturiranja, olakšavanja i otpisa dugova zaduženim zemljama i njihovim kreditorima.
Diskusija o dužničkoj klopci
Tim istraživača dobio je pristup preko vladinih stranica dužničkih zemalja. Ustanovljeno je da kreditni uslovi zemljama koje su u teškoj finansijskoj situaciji zbog pandemijske krize otežavaju napore da “svoju dužničku situaciju stave pod kontrolu”.
Ekonomski stručnjaci specijalizovani za Aziju odavno upozoravaju da Kina pokušava da zemlje u razvoju i nove industrijalizovane zemlje uvuče u dužničku klopku – da kreditima razvije jaku zavisnost od Pekinga kako bi na taj način lakše imala pristup velikim projektima kao što su luke i putevi.
Ali tu tezu ne podržavaju svi istraživači. Debora Brautigem, jedna od vodećih eksperata za odnose Kine i Afrike koja radi na Univerzitetu “Džon Hopkins” naziva tezu o dužničkoj klopci “mitom”. Njeni istraživački rezultati pokazuju da su kineske banke spremne da reprogramiraju postojeće kredite. Isto tako, Peking nije nikada zaplijenio imovinu neke države, kako se često tvrdi, piše ta naučnica u prilogu za časopis “Atlantik”.
Izvor: B92
