Kina je uspjela da obuzda pandemiju, a njena ekonomija je gotovo na istom nivou kao prije krize. Ali ne i bez posljedica u međunarodnim odnosima: počevši od Trampovih izjava o “kineskom virusu” i o šteti koju će Kina morati da plati pa do poruka na društvenim mrežama kineskih diplomata o “nesposobnom” inostranstvu u suočavanju s krizom, piše Deutsche Welle.
“Tu je bilo agresivnih, djelom i rasističkih stavova o ophođenju s pandemijom izvan Kine. Na primjer kod optužbi o nedjelotvornoj zdravstvenoj socijalnoj pomoći ili o ciničnom ponašanju stranih političara obzirom na brojne žrtve – to se čulo recimo za Švedsku, Veliku Britaniju, Holandiju i Francusku”, napisala je Heike Holbig iz Njemačkog instituta za globalna i istraživanja Azije (GIGA) u članku “Od izvora krize do heroja krize: ophođenje Kine sa COVID-om 19”.
No barem kad je riječ o Pekingu, on je brzo shvatio kako mu ništa ne koristi sukobljavanje, pa je već u maju “okrenuo ploču”. Xi Jinping je počeo govoriti o borbi protiv pandemije kao o “sudbinskoj zajednici čovječanstva”. To se pak prije svega svelo na avione pune zaštitnih maski i druge medicinske opreme još uvijek zahvalnim zemljama juga Evrope ali i u međunarodnoj saradnji kod traženja vakcine.
I njemački farmaceutski koncern Merck je, prema vlastitim navodima, rado prihvatio takvu saradnju jer Kinezi su se prvi suočili s tim virusom i prije svih ostalih su ga i počeli proučavati. No makar se u propagandnim materijalima njemačkog koncerna spominje “dobra međunarodna saradnja” u preko 50 projekata, zapadni koncerni su već odavno naučili biti oprezni u svakoj saradnji s Kinezima zbog njihovog “kreativnog” shvatanja patenata i intelektualnog vlasništva.
A i zbog ekonomske krize izazvane pandemijom je politička situacija postala još hladnija. Tu nije samo riječ o već očiglednom i sve oštrijem rivalstvu oko Pacifičkog područja između dvije velesile, SAD-a i Kine. Naime, Peking ne namjerava da promijeni svoje stajalište ni prema Evropskoj uniji.
To se vidjelo i na virtualnom susretu na vrhu Kine i EU-a, kao i prilikom posjete Evropi kineskog ministra spoljnih poslova Wang Yia koncem avgusta. Evropljani tu nisu oklijevali postaviti i Kinezima ne tako ugodna pitanja. Politički, Evropljani nisu zaboravili proteste u Hong Kongu – što je takođe bio bitan razlog za cinične izjave kineskih funkcionera početkom godine jer Peking to smatra uplitanjem u unutarnju politiku, pa do odnosima prema opoziciji i ljudskim pravima u Kini. I ekonomski tu Evropljani nisu zadovoljni: Peking uvijek nađe načina za postavljanje bezbrojnih prepreka stranim kompanijama na kineskom tržištu dok na evropskom tržištu Kinezi očekuju svaku slobodu, piše Deutsche Welle.
Reakcija Kineza i na ovakve otvorene kritike je već odavno poznata: “Umjesto toga je kinesko ministarstvo spoljnih poslova dalo objaviti kako EU i dalje smatra Narodnu Republiku Kinu kao partnera, a ne kao suparnika i kako nema fundamentalnih sukoba interesa. Kineski čitaoci su saznali i kako EU dalje ustraje na multilateralnim odnosima i zainteresovan je da produbi multilateralnu saradnju s Kinom, posebno u područjima zdravstva, zaštite klime, održivog razvoja i saradnje s Afrikom”, sažima se u članku instituta GIGA.
Stanovnici socijalističkih zemalja će se tu brzo sjetiti retorike o “svjetskom miru i saradnji” koju zagovara njihov partijski vrh, bez obzira na stvarno stanje odnosa. To se zapravo čak odnosi i na priče o zaštiti klime i održivom razvoju: kineski čelnik Xi Jingling je i u obraćanju u da UN objavio kako Kina do 2060. želi ostvari “neutralan učinak ugljen-dioksida” – makar je upravo Kina glavni izvor CO2 i zaslužna je za 27% svjetske emisije gasa koji ugrožava klimu.
Tu nisu samo u čudu stručnjaci britanskog lista Economist koji piše da bi, da bi se barem približno ostvario taj cilj, čitava kineska ekonomija bi trebalo da se drastično promijeni u ekonomiju kakve nema na vidiku. Naravno, kineske kompanije su bile i ostale veoma zainteresovane za tehnologiju koju razvijaju mnoge kompanje Zapada za takav ekološki cilj, ali konkretnih planova – praktično nema.
Doduše, tome će možda biti posvećen i dio sljedeće petoljetke o kojoj se u Kini upravo počinje raspravljati i koja bi trebala biti predstavljena sljedeće godine. Xi i tom prilikom može očekivati bučan i srdačan aplauz partijskih drugova za postignuto: u trećem kvartalu je BDP Kine opet narastao 4,9% obzirom na isto razdoblje prošle godine, a i MMF očekuje da će udio Kine u ekonomskom rastu čitavog svijeta sljedeće godine iznositi 0,6%. No isto tako je malo vjerovatno kako će to bitno promijeniti mišljenje ostatka svijeta o rukovodstvu u Pekingu.
Izvor: Deutsche Welle
