Dramatičan video-snimak zabilježen u gradu Kuenmingu na jugozapadu Kine u avgustu otkriva razmjere kineskog “balona” nekretnina.

Može se čuti kako posmatrači vrište od uzbuđenja dok se 15 stambenih nebodera ruši u manje od minuta usljed 85.000 kontrolisanih eksplozija.

Nedovršene zgrade, koje su činile kompleks nazvan Sunshine City II, stajale su prazne od 2013. godine nakon što je jednom građevinskom investitoru ponestalo novca, a kod drugog su pronađene greške u građevinskim radovima.

“Ovaj urbani ožiljak koji je stajao gotovo 10 godina napokon je napravio ključni korak prema obnovi”, navodi se u članku u zvaničnom dnevniku Kunming Daily nakon rušenja. Takvi “urbani ožiljci” uobičajeni su širom Kine, gdje Evergrande – najzaduženija kompanija za nekretnine na svijetu – trpi krizu likvidnosti koja bi se mogla pokazati smrtonosnom.

Kriza u kompaniji koja je prije samo dvije godine rangirana kao najvrednija na svijetu u sektoru nekretnina, ukazuje i na brzinu kojom se korporativna sudbina može preokrenuti, kao i duboke nedostatke kineskog modela rasta, piše Financial Times.

Evergrande je uprkos dramatičnom slomu samo simptom mnogo većeg problema. Ogromni kineski sektor nekretnina, koji doprinosi bruto domaćem proizvodu zemlje s 29 odsto, toliko je napregnut da postoji rizik od urušavanja njegove dugogodišnje uloge glavnog pokretača kineskog privrednog rasta. Umjesto toga, mogao bi da postane kočničar.

Kina ima praznih nekretnina za više od 90 miliona ljudi

U Kini ima dovoljno praznih nekretnina za smještaj više od 90 miliona ljudi, kaže Logan Rajt, direktor konsultantske kuće Rhodium Group sa sjedištem u Hong Kongu. Da to stavimo u perspektivu: postoji pet zemalja grupe G7 – Francuska, Njemačka, Italija, Velika Britanija i Kanada – i svaka bi mogla da smjestiti cijelo svoje stanovništvo u te prazne kineske stanove i još bi ostalo mjesta.

Prosječna veličina domaćinstva u Kini je nešto više od tri osobe. “Procjenjujemo da se postojeći neprodani stambeni prostor u Kini proteže na tri milijarde kvadratnih metara, što je dovoljno za smještaj 30 miliona porodica”, kaže Rajt.

Prevelika ponuda problem je već nekoliko godina. Ono što se promijenilo je to što je Kina prošle godine odlučila da je to pitanje postalo toliko hronično da ga treba odmah riješiti. Predsjednik Si Đinping takođe je izgubio strpljenje s ekscesima u sektoru nekretnina, smatraju posmatrači, a Peking je formulisao “tri crvene linije” za smanjenje nivoa duga u tom sektoru. Evergrande se pokazuje kao prva velika žrtva. Dok je juče saopštio da će podmiriti svoju obvezu plaćanja jedne domaće obveznice, veliki problem dolazi danas kada Evergrande mora da plati kamatu na američku obveznicu.

Kako kompanija posustaje, njena likvidacija postavlja pitanje za drugu po veličini svjetsku ekonomiju. Da li je kineskom modelu rasta, baziranom na nekretninama, najmoćnijoj lokomotivi globalne privrede, ponestalo vizije?

Lilend Miler, izvršni direktor China Beige Book-a, konsultantske kuće koja analizira ekonomiju putem vlasničkih podataka, kaže da je zaista tako: “Vrh u Pekingu zabrinutiji je zbog kineskog rasta od bilo koga na zapadu. Čini se da intenzivna izgradnja više ne funkcioniše i da zapravo postaje opasna. Izgleda da vođstvo sada misli kako je vrijeme za promjenu modela rasta”.

Ting Lu, glavni kineski ekonomista u investicionoj banci Nomura, kaže kako ne očekuje da će Evergrandeove nevolje izazvati ekonomski kolaps. No, vjeruje da bi pokušaji Pekinga da pređe s jednog modela rasta na drugi mogli značajno smanjiti godišnji rast u nadolazećim godinama.

“Malo je vjerovatno da će doći do iznenadnog pada, ali mislim da će se godišnja stopa rasta kineske privrede spustiti na četiri posto ili manje od 2025. do 2030. godine”, kaže Lu.

Sektor nekretnina je prijetnja

Rajt kaže da sektor nekretnina postaje prijetnja finansijskoj, privrednoj i društvenoj stabilnosti i već je izazvao proteste u nekoliko gradova: “Vrlo je teško očekivati da će kineski rast premašiti četiri odsto u sljedećoj deceniji”.

I Miler je saglasan s tim: “Spremni smo za tobogan u politici i ekonomskom rastu. Ne bih se iznenadio da za desetak godina rast kineskog BDP-a bude jedan ili dva odsto”.

Ako se takve projekcije pokažu tačnim, kineska ekonomija čudo je u opasnosti. U deceniji od 2000. do 2009. kineski je rast BDP-a u prosjeku iznosio 10,4 odsto godišnje. Ta se fantastična brojka smanjila tokom decenije od 2010. do 2019, ali je godišnji BDP i dalje rastao u prosjeku za 7,68 odsto.

Svako usporavanje brzo bi se osjetilo u cijelom svijetu. Kina je dugo bila najveći motor globalnog prosperiteta, doprinoseći 28 odsto rastu BDP-a u svijetu od 2013. do 2018. godine, što je dvostruko više od udjela SAD-a prema studiji MMF-a.

“Čak i ako Kina izbjegne oštru i iznenadnu krizu, njeni su srednjoročni izgledi mnogo lošiji nego što se generalno smatra”, kaže Džonas Goltermen iz Capital Economics-a.

Rizici koji izviru iz sage o Evergrande-u obuhvataju i finansijsku zarazu, posebno na ofšor tržištu obveznica u američkim dolarima te mogućnost da će problematični sektor nekretnina pogoditi i vitalne organe kineske privrede, potencijalno umanjujući rast BDP-a u sljedećim godinama.

Posljedice krize već su brojne. Pad vrijednosti Evergrande-ovih dionica smanjio je tržišnu kapitalizaciju kompanije s 41 milijardu dolara prošle godine na oko 3,7 milijardi dolara danas. A zabrinutosti oko mogućeg kolapsa izazvale su rasprodaju na globalnom tržištu ove nedjelje. Oko 80.000 ljudi u Kini koji drže oko šest milijardi dolara u kompanijskim proizvodima nervozno čekaju hoće li Evergrande ispuniti obaveze plaćanja. Vlasnici ofšor obveznica pripremaju se za neispunjenje obaveza, možda već danas.

Pad tržišta nekretnina

No, potencijalno dugotrajnije posljedice proizlaze iz sveopšteg pada kineskog tržišta nekretnina. Jasno je da sektor nekretnina pada, prodaja u 52 velika grada pala je 16 odsto u prvoj polovini septembra u odnosu na prošlu godinu, a pad u avgustu iznosio je 20 odsto.

Još značajniji trend za kinesku političku ekonomiju je pad prodaje zemljišta od strane lokalnih vlasti, koji je u prvih 12 dana septembra pao 90 idsto na godišnjem nivou, pokazuju zvanični podaci. Takva prodaja zemljišta generiše otprilike jednu trećinu prihoda lokalne uprave, koji se pak koriste za plaćanje glavnice i kamata za oko 8,4 biliona dolara duga tijela lokalne uprave u Kini. To djeluje kao neviđeni podsticaj za širu privredu, jer se izdavanjem obveznica prikuplja kapital koji se zatim koristi za finansiranje velikih infrastrukturnih projekata.

“Očekujemo da će se prihod od prodaje zemljišta znatno pogoršati”, kaže Lu iz Nomure.

Sve manja sposobnost lokalnih vlasti da prikupe sredstva za potrošnju na infrastrukturu mogla bi značajno smanjiti kineski rast. Ulaganja u dugotrajnu imovinu, koja su prošle godine iznosila osam bilijuna dolara, čine 43 posto kineskog BDP-a. Nevolje su već očite na offshore tržištu obveznica u američkim dolarima, na kojem se trguje dugom od 221 milijardu dolara koji je podiglo nekoliko stotina kineskih nekretninskih kompanija. Veliki dijelovi tržišta trenutačno su u riziku od neizvršavanja financijskih obveza.

“Punih 16 posto tržišta trguje uz prinose veće od 30 posto, a 11 posto tržišta trguje uz prinose veće od 50 posto”, kaže Wright, dodajući kako takvi prinosi znače da se obveze neće moći ispuniti.

“Lehmanov sindrom”?

Sudbina takvih obveznica i gotovo svih drugih vrijednosnica vezanih za bremenite kineske nekretnine, zavisi od Pekinga. Kineska država posjeduje gotovo sve velike finansijske institucije u zemlji, što znači da će, ako im Peking naredi da spase Evergrande ili druge nekretnine u nevolji, slijediti takve naredbe.

Na nekim prekomorskim tržištima sazrela je ideja da bi Evergrandeove nevolje mogle najaviti “Lehmanov sindrom”, podsjećajući na haos koji je uslijedio nakon propasti američke investicijske banke Lehman Brothers prije 13 godina. No, s obzirom na uticaj Pekinga i njegove interese, analogija se ne uklapa tako lako.

“Osim ako kineski regulatori propuste ozbiljno da upravljaju situacijom, sistemska kriza u finansijskom sektoru zemlje nije na vidiku”, kaže He Wei, analitičar u istraživačkoj kompaniji Gavekal.

Glavni uzrok Evergrandeove krize i pada u širem sektoru nekretnina je sam Peking. “Tri crvene linije” koje je Xijeva vlada najavila prošle godine propisuju da nekretninske kompanije moraju držati nivoa duga u razumnim granicama. Konkretno, kaže se da odnos obveza i imovine mora biti ispod 70 posto, omjer neto duga prema kapitalu mora biti ispod 100 posto, a omjer gotovine i kratkoročnog duga mora biti najmanje 100 posto. U junu Evergrande nije ispunio nijedno od tri mjerila, pa mu je zabranjeno dodatno zaduživanje, što je izazvalo trenutačnu krizu.

Ako je istina da je Peking glavni uzrok Evergrandeove nevolje, onda je opravdano da može okončati trenutačni slom tržišta tako što će maknuti nogu s grla nekretninskog sektora. No, duboke strukturalne snage u gospodarstvu uvjerile su kineske političare da nekretnine više ne mogu biti pouzdan pokretač održivog gospodarskog rasta, smatraju analitičari. I to ne samo zbog poznate Xijeve fraze da su “kuće za stanovanje, a ne za spekulacije”, izrečene u govoru 2017. godine.

Potražnja se potpuno promijenila od kada je Peking potkraj 90-ih progurao reforme slobodnog tržišta koje su potakle najveći procvat nekretnina u ljudskoj povijesti. Kinesko stanovništvo jedva da ponešto raste. U 2020. godini rođeno je samo 12 milijuna djece, u usporedbi s 14.65 milijuna godinu dana ranije u zemlji od 1.4 milijarde ljudi. Trend bi mogao postati izraženiji tijekom sljedećeg desetljeća, jer će se broj žena u fertilnoj dobi – između 22 i 35 godina – smanjiti za više od 30 posto.

Izvor: Index.hr