Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, kazao je za da će ova radnička organizacija uskoro krenuti u kampanju za petodnevnu radnu sedmicu, odnosno da zaposleni ne mogu da rade duže od 40 sati nedjeljno, kao i da se za ukidanje neradne nedjelje bori lobi velikih trgovačkih lanaca.
“Zakonom je predviđeno da radna sedmica traje 40 sati, bilo da je petodnevna ili šestodnevna, u Evropi je u razvijenim zemljama prosječno radno vrijeme 35 sati, a u Crnoj Gori je 44,4 sata nedjeljno. Naši uslovi za djelimično ukidanje radne nedjelje su bili minimalistički jer se radi o “ad hok” trenutku. Susjednoj Hrvatskoj u ovom momentu treba milion radnika. Naši poslodavci, čast izuzecima, izgleda nisu svjesni da će ostati bez radnika, ako im ne poboljšaju, ne samo zarade, već uslove rada. Mi se borimo za neradnu nedjelju upravo kako bismo poboljšali uslove rada, kako bi ljudi imali vrijeme za porodicu, koja je osnovna ćelija društva”, kaže Keković za VOP.
Keković je, nakon što su propali pregovori socijalnih partnera o ukidanju neradne nedjelje, za naš portal kazao da je USSCG pokušala da nađe kompromisno rješenje, ali da poslodavci na kraju nisu prihvatili njihov predlog.
Podsjetimo, iako je izgledalo da je dogovor poslodavaca i sindikata o ukidanju neradne nedjelje u periodu turističke sezone veoma blizu, u petak se oglasila Privredna komora Crne Gore koja, inače, nije socijalni partner, stavom da su “neprihvatljivi zahtjevi sindikata da uslov da se dozvoli rad nedjeljom budu prethodne izmjene Opšteg kolektivnog ugovora kojima će se povećati cijena rada nedjeljom za 100 odsto u svim sektorima”, te da se privrednicima više isplati da ne rade nedjeljom.
Unija poslodavaca, koja je socijalni partner je, prethodno, prihvatila predlog sindikata da zaposleni koji rade nedjeljom imaju duplu dnevnicu, da im se obezbijedi drugi slobodan dan, da se nedjeljom radi jedna smjena kao i da inspekcija prati da li se dogovor poštuje.
Privredna komora je međutim, u svom saopštenju u petak apelovala na Uniju poslodavaca da, kao socijalni partner, “u pregovorima sa Vladom i sindikatima sa dodatnom pažnjom zastupa stavove privrede i uzdrži se od potpisivanja rješenja koja mogu biti štetna”.
Iz resornog ministarstva su se osvrnuli na stavku o potpisvanju Opšteg kolektivnog ugovora kojim bi se regulisala obaveza poslodavaca da rad nedjeljom plaćaju duplo.
”Nakon dodatnih konsultacija sa svojim članstvom, ni Unija poslodavaca, ni Privredna komora nisu spremne da preuzmu odgovornost da u ovom trenutku nametnu obavezu svim granama da bi omogućili trgovini da radi pet mjeseci. UPCG iz istog razloga prošle godine nije prihvatila takav predlog”, saopšteno je iz Ministarstva na čijem čelu je Goran Đurović.
Činilo se da su svi socijalni partneri bili optimisti da će se naći kompromis, ali je Privredna komora izašla sa stavom da od toga nema ništa. Šta se dogodilo?
To treba da pitate Privrednu komoru i Uniju poslodavaca. U Crnoj Gori imate jedan nonsens, da je neradna nedjelja uvedena kada je došla inicijativa od poslodavaca, vlasnika mega marketa, iz Privredne komore, iako se mi od 2009. godine borimo za uspostavljanje dostojanstvenih uslova rada. Neradnu nedjelju nije inicirala država i njene institucije, iako ih zakon obavezuje. Kada je Privredna komora predložila neradnu nedjelju, Unija poslodavaca i sindikati su tražili da sjednemo i vidimo šta to konkretno znači, ima li izuzetaka, koji su… Nažalost, Vlada nas tad nije pozvala na razgovor. Pa smo dobili situaciju da se, recimo, na benzinskim pumpama prodaju kace sira i stvara nelojalna konkurencija, da nedjeljom rade i oni čija djelatnost to ne zahtijeva, pa smo dobili diskriminaciju radnika u tim firmama koji sada rade nedjeljom, ali i poslodavaca, i tako dalje…
Obzirom da je socijalnim partnerima vaš predlog bio prihvatljiv, a onda je neočekivano sve vraćeno na nulu. Da li sumnjate da se radi o nekim lobijima?
Ovdje je u pitanju lobi velikih trgovačkih lanaca. To je bilo jasno i prošle godine i osnovano sumnjamo da se radi o interesima velikih. Inicijativa da nedjeljom rade mali marketi, porodične firme, do 10 zaposlenih, i tada i danas je imala odgovor da je to diskriminacija, ili će raditi svi, ili neće niko. Na poslednjem sastanku smo iznijeli svoje stavove i uslove, uvažavajući ekonomsku situaciju, i kao odgovorna organizacija smo htjeli da dođemo do dogovora, radi građana, ekonomije, turizma, budžeta… Nažalost poslodavci nisu prihvatili, i to je to.
Oni se sada nadaju da će Ustavni sud prihvatiti inicijativu Unije poslodavaca, i odlučiti da je član 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini neustavan. Ova država je dekretom uvela neradnu nedjelju, pa je dekretom može i ukinuti. To nam kao mač visi nad glavom.
U evropskim demokratskim državama, na koje se stalno pozivamo, radnici izlaze na ulice svako malo, zbog poskupljenja, zakonskih rješenja, sindikalne organizacije su snažan društveno politički faktor… Da li ćete pozvati radnike na protest ako se, hipotetički, ukine neradna nedjelja, bez saglasnosti sindikata?
Prošle godine, kada je ministar Jakov Milatović najavio ukidanje neradne nedjelje, mi smo digli tenziju i odlučili da pokrenemo elektronsku peticiju. Ta peticija po zakonu treba da ima tri hiljade potpisa da bi bila razmatrana, a mi smo za mjesec dana jedva prebacili cenzus. Lobirali smo, kontaktirali radnike u trgovini gdje je 40.000 radnika, pa puta najmanje dva člana porodice… Očekivali smo veći odziv ali ga nismo dobili. Ispostavilo se da je bilo i drugih prepreka, trebalo je ukucati matični broj, što mnogi nisu htjeli, ali pitanje je da li bi bilo mnogo više potpisa.
Osim elektronskih peticija, da li imate u vidu prave proteste ukoliko to neka situacija bude zahtijevala?
Naša pregovaračka pozicija u svakoj borbi za interese radnika bila bi mnogo bolja kada bi iza nas u svakom momentu stajalo 50.000 radnika spremnih da se bore za svoja prava. Mi o radničikm protestima stalno razmišljamo, ako ima organizaciije koja je pokretala proteste to je Unija slobodnih sindikata Crne Gore. Međutim, u ovom trenutnku naš građanin je spreman da protestuje za politiku, vjeru ili naciju, ali ne i za svoje ekonomske interese. Mi smo svojevremeno pozvali ljude na protest protiv zakona koji je uvodio ugovore na određeno do penzije, nije došlo hiljadu i po ljudi.
Mi moramo da budimo svijest kod naših građana koliko je važna sindikalna borba, i moramo utirati put da radnici osvijeste da je njihova snaga ogromna.
Izvor: VOP/Press.co me